Juan Pujol Garcia, kodnog imena agent Garbo, na web-stranicama obavještajne službe MI5 opisan je kao "najveći dvostruki agent u Drugom svjetskom ratu". Sin industrijalca iz Barcelone, na vlastitu je inicijativu prišao Nijemcima i naveo ih na pomisao da želi špijunirati za njih.
U suradnji s MI5, u Engleskoj je stvorio cijelu mrežu izmišljenih agenata i dezinformacijama hranio njemačku stranu, što je kulminiralo konačnim trijumfom: uvjerio je Nijemce da će invazija za Dan D biti u Calaisu, a ne u Normandiji, čime je promijenio tijek Drugog svjetskog rata u korist Saveznika i srušio Adolfa Hitlera, prenosi Independent.
Nije znala ni riječ engleskog
Koliko je Španjolac bio uspješan u režiranju svoje prijevare pokazuje i činjenica da su mu Nijemci dodijelili najviše vojno priznanje, Željezni križ. Jedini problem bila je njegova supruga.
Kako pokazuju dokumenti koje je objavio Nacionalni arhiv, "gospođa Garbo", Araceli Gonzalez de Pujol, prije dolaska u Veliku Britaniju 1942. godine nikada nije napuštala Iberijski poluotok. Po dolasku strašno joj je nedostajala majka, a svemu nije pripomoglo ni to što nije znala ni riječi engleskog.
Dvadesettrogodišnjakinja je ubrzo postala depresivna i nostalgična, a usto se i grozila britanske hrane. U dokumentima MI5 uredno je navedeno kako je bila očajna zbog "previše tjestenine i krumpira te nedovoljno ribe".
Juan Pujol Garcia, agent Garbo
Njezin očaj i želja da se vrati majci mogli su ugroziti veliku špijunsku akciju koje je bila u tijeku, a kojoj je na čelu bio njen suprug, jer je postojala opasnost da fašistima slučajno ili namjerno prenese neke iznimno povjerljive informacije o tome.
Svilene čarape iz Lisabona
Stoga je 22. veljače 1943 agentu C. P. Harveyju MI5 naredio da u neutralnom Lisabonu, Portugal, kupi 12 pari svilenih čarapa za "gospođu Garbo". U Velikoj Britaniji tada je vladala nestašica svile, jer se gotovo sve koristilo za šivanje padobrana. No, "gospođi Garbo" čarape su bile obećane ne bi li je udobrovoljili.
Jedan ih je agent već pokušao nabaviti, ali to je propalo jer nije znao koja joj veličina treba. Dana 4. ožujka, Harvey se vratio iz Lisabona s porukom: "Imam 12 pari čarapa za gospođu Garbo, očekujem da mi se refundira 10 šilinga za carinu".
Napori koje je MI5 poduzimao da olakša život "gospođi Garbo", koja je s dvoje male djece ostala sama u kući u Harrowu, sjeverni London, nisu bili ograničeni samo na čarape – dokumenti otkrivaju kako su agenti bili spremni učiniti gotovo sve da je usreće.
Promjene su se dogodile i s hranom, koja se znatno popravila, iako su u Velikoj Britaniji bile na snazi ratne restrikcije, a uskoro su joj doveli i majku te stariju sestru, na prijedlog njenog supruga špijuna. "'Gospođa Garbo' će imati društvo i moći će cijeli dan brbljati na španjolskom", istaknuto je u dokumentima tajne službe.
Na rubu katastrofe
No, unatoč svim naporima gotovo je došlo do katastrofe. U noći 21. lipnja 1943. izbila je velika svađa između "gospođe Garbo" i njenog supruga. Kako je navedeno u dokumentu naslovljenom "Izvješće o histeričnoj večeri s gospođom Garbo", nazvala je tadašnjeg šefa tajne službe da mu kaže kako više ne može ostati u Engleskoj. Namjeravala je otići u španjolsko veleposlanstvo, što bi sve uništilo, je bi španjolski fašisti prenijeli to podijelili s kolegama u Njemačkoj. "Mogu me sutra ubiti", rekla je očajna "gospođa Garbo", "ali ja ne želim provesti više niti jedan dan Engleskoj, kao ni sa svojim mužem. Možete slobodno vi ostati s njim", kazala je.
Njezin je suprug potom smislio briljantni plan da je umire i spase operaciju, ali i njegov brak. Naime, svi su se trebali pretvarati da je povučen iz akcije, na što je on "pobjesnio" te bio uhićen. Nakon što je satima plakala, odveli su je u Logor 020 u Londonu, gdje su inače bili ispitivani zarobljeni nacistički agenti. Ondje je vidjela muža obrijane glave, odjevenog u zatvorsku odoru. To ju je toliko potreslo da se opet rasplakala i na koncu ga suznih očiju molila za oprost.
Najveće kockanje u povijesti amfibijskog ratovanja
Agent Garbo pomogao je spasiti Europu od fašizma, ali nije mogao spasiti svoj brak. Nakon rata odglumio je vlastitu smrt kako bi izbjegao odmazdu od ruke preživjelih nacista. Potom se i razveo od "gospođe Garbo". Kasnije se ponovno oženio, a preminuo je 1988. u Caracasu, Venezuela, u dobi od 76 godina, piše Independent.
"Bio je najbolji dvostruki agent kojeg je Britanija imala tijekom rata", kazao je prof. Christopher Andrew, autor službene povijesti MI5. "No, sve su mogli uništiti njegovi obiteljski problemi. Da je njegova supruga ostvarila svoju prijetnju (da će otići u španjolsko veleposlanstvo) posljedice su mogle biti užasne. Dan D iz današnje perspektive može izgledati kao velika pobjeda, koja nije mogla doći u pitanje, no zapravo je bio najveće kockanje u povijesti amfibijskog ratovanja."
