Još četiri slučaja rijetkih boginja zabilježeno je u Ujedinjenom Kraljevstvu čime se ukupan broj slučajeva ove epidemije popeo na sedam. Riječ je o majmunskim boginjama.
Sva četiri nova pacijenta su homoseksualci ili biseksualci koji su zaraženi u Londonu i nisu imali veze s Afrikom, potvrdili su zdravstveni čelnici nakon što je dnevni list MailOnline objavio vijest ranije tijekom dana.
Dvije osobe se međusobno poznaju, ali nemaju veze ni s jednim od prethodnih slučajeva, što je znak da se virus prvi put širi u zajednici.
Ne širi se lako
Majmunske boginje se često zamjenjuju s osipnim bolestima kao što su vodene kozice, ospice, šuga i sifilis, što otežava rano dijagnosticiranje. Dr. Susan Hopkins, glavna medicinska savjetnica u Britanskoj zdravstvenoj sigurnosnoj agenciji (UKHSA), rekla je ova bolest rijetka i neobična.
"UKHSA brzo istražuje izvor ovih infekcija jer dokazi upućuju na mogućnost prijenosa virusa majmunskih boginja u zajednici, koji se širi bliskim kontaktom. Posebno pozivamo muškarce koji su homoseksualci i biseksualci da budu svjesni bilo kakvih neuobičajenih osipa i da se bez odgađanja obrate službi za seksualno zdravlje", rekla je Hopkins.
Svih sedam slučajeva u Velikoj Britaniji bili su pozitivni na zapadnoafrički soj virusa, za koji se vjeruje da je blaži od ostalih verzija. Kako su točno novi pacijenti dobili infekciju, "ostaje pod hitnom istragom", rekao je UKHSA.
Ova rijetka virusna infekcija ubija do jednog od deset zaraženih, ali se ne širi lako među ljudima. Prenosi se respiratornim kapljicama tijekom dugotrajnog kontakta licem u lice ili tjelesnim tekućinama. MailOnline je doznao da je barem jedna klinika za seksualno zdravlje u zapadnom Londonu jutros počela provoditi strože mjere kontrole infekcije, uključujući pravilo socijalnog distanciranja od jednog metra u čekaonicama.
Nisu povezani slučajevi
Izvor je za MailOnline rekao da su neki zdravstveni timovi odstupili od nacionalnih smjernica i "možda uvode mjere na lokalnom nivou". Prvi slučaj zabilježen je 7. svibnja kada je UKHSA objavila da je osoba koja je nedavno putovala u Nigeriju zaražena. Vjerovalo se da su se zarazili u Nigeriji, gdje su majmunske boginje endemske. U subotu su objavljena još dva slučaja, kod dvije osobe koje su živjele u istom kućanstvu, ali nisu povezane s početnim slučajem.
Rijetku tropsku bolest, koja uzrokuje simptome slične gripi i mjehuriće na koži, uzrokuje virus koji šire majmuni, štakori, vjeverice i drugi mali sisavci. Prošlogodišnje izvješće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) sugerira da je prirodna stopa R virusa, odnosno broj ljudi koje bi svaki pacijent zarazio da su živjeli normalno dok su bolesni, dva.
No, stvarna je stopa vjerojatno mnogo niža jer "izraziti simptomi uvelike pomažu u ranom otkrivanju i obuzdavanju", rekao je tim, što znači da je lako uočiti slučajeve i izolirati ih. Do 10 posto ljudi koji obole od majmunskih boginja umrijet će, a većina smrti od virusa dogodi se u mlađim dobnim skupinama, tvrdi WHO.
Kobno rukovanje s majmunima
Virus živi u divljim životinjama, ali ljudi ga mogu dobiti izravnim kontaktom sa životinjama, kao što je rukovanje s majmunima ili jedući neadekvatno kuhano meso. Može ući u tijelo kroz oštećenu kožu, dišne puteve ili oči, nos ili usta. Virus se prenosi respiratornim kapljicama tijekom dugotrajnog kontakta licem u lice ili tijekom tjelesnih tekućina. Simptomi se obično javljaju unutar pet i 21. dana od infekcije. Uključuju groznicu, glavobolju, bolove u mišićima, natečene limfne čvorove, zimicu i umor.
Najočitiji simptom je osip, koji se obično pojavljuje na licu prije nego što se proširi na druge dijelove tijela. To zatim stvara kožne lezije koje se kraste i otpadaju. Majmunske boginje su obično blage, a većina pacijenata se oporavlja unutar nekoliko tjedana bez liječenja. Ipak, bolest se često može pokazati fatalnom. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, nema dostupnih specifičnih tretmana ili cjepiva za infekciju majmunskim boginjama.
Prvi slučaj majmunskih boginja kod čovjeka zabilježen je 1970. godine u Demokratskoj Republici Kongo i od tada je otkriven u brojnim zemljama središnje i zapadne Afrike. Većina slučajeva prijavljena je u DRC-u i Nigeriji. Godine 2003. bolest je otkrivena u SAD-u kada je došlo do izbijanja nakon uvoza glodavaca iz Afrike. Prvi slučajevi otkriveni su u Velikoj Britaniji 2018. godine, kada su se tri osobe zarazile virusom nakon što se muškarac vratio iz Nigerije, uključujući medicinsku sestru koja se brinula o pacijentu.
Izvješće WHO-a iz 2020. objašnjava da je prijenos virusa s čovjeka na čovjeka rijedak i da se čini da je najduži lanac slučajeva bio samo šest osoba prije nego što je završio.
