Latifin životni put nije bio lagan, a kako je teško ženi u Afganistanu pokazuje i podatak da je njena kći s njom letjela u više od 300 vojnih misija.
"Uvijek sam zabrinuta za kćer. Zato želim letjeti što mirnije. Ne želim da Malalai dobije vrtoglavicu ili da joj bude muka. Rekla sam im već mnogo puta da trebamo vrtić zbog svih žena u vojsci, ali ništa nisu poduzeli", priča Latifa novinarki australskog ABC Newsa.
Latifa je odrasla u Afganistanu 1970-ih godina. Kao dijete je nosila traperice i tenisice, imitirala je iranske pop zvijezde.
"Žene su nosile kratke suknje. Nisu bile pokrivene. Toga se sjećam. Bilo je puno više sloboda", prisjeća se Latifa.
Jedine djevojke u razredu sa 72 dječaka
Zajedno s mlađom sestrom Laliumom odlučila je upisati školu za vojnog pilota. No, upis nije bio lak: vojska ih je odbijala tri puta, navodeći da ne mogu proći zdravstveni pregled. Zato su pregled prošle kod civilnog doktora i jedva upisale školu 1989. godine. Kad su došle u školu, njihovi su kolege na njih znali bacati kamenčiće i vrijeđati ih, pa su se sestre skrivale u knjižnici. Uvijek ih je profesor trebao pratiti u učionicu.
"Bile smo jedine djevojke u tom razredu, a bilo je 72 dječaka. Bile smo jako uplašene. Dječaci su bili loše odgojeni, mislila sam da bi nas pojeli u pet minuta. Ali mi smo jako učile", priča Latifa, prisjećajući se kako su ona i sestra morale sašiti uniforme, jer ih afganistanska vojska nije imala za žene. No, sestre su se uspjele izboriti i za dodatnu obuku u Pakistanu.
"Dvoje je uvijek bolje od jednog. Da moja sestra nije bila sa mnom, ne bih se mogla boriti za svoja prava. Bila sam hrabra jer je ona bila sa mnom", kaže Latifa.
Izbjegle u Pakistan, pa se vratile pod talibanski režim
Godine 1996., kada su talibani preuzeli Kabul, obitelj je pobjegla u pakistanski Peshawar. Ponijeli su samo ono što su mogli nositi i pridružili se vojsci od 1,2 milijuna izbjeglica. U Peshawaru su sestre preživljavale tkajući tepihe, za samo par dolara mjesečno.
Do 2000. godine Latifina obitelj se odlučila vratiti u Afganistan, mada su na vlasti bili talibani. Ženska su prava potpuno propala: morale su nositi burku, nisu smjele same hodati po cesti, osim ako je uz njih bilo muško dijete koje je imalo veća prava od njih.
"Jako je teško gledati kroz tu mrežicu preko lica. Mogla sam se fokusirati samo kroz jednu rupu. To je bilo depresivno. Čak i u ženskim autobusima talibani nisu dopuštali da žene podignu burku. Ako bi koja to učinila, došli bi i istukli sve žene. Zato smo jedna drugoj branile da diramo burku", prisjeća se Latifa.
Počela letjeti par mjeseci nakon poroda
Talibanski je režim pao nakon napada Amerikanaca. Latifa se htjela posvetiti letenju, ali su njeni roditelji imali drugačije želje: dogovorili su joj brak, te se udala 2004. godine. "Imao je hrabrosti da me oženi", kaže Latifa. I njena je sestra pristala na dogovoreni brak, a obje su nastavile letjeti.
Tada su 2006. godine, gotovo istodobno, sestre ostale trudne. Skrivale su trudnoću kako bi mogle što duže raditi. Nažalost, Laliuma je preminula pri porodu u 34. godini života. Obje su sestre rodile djevojčice: Latifa je rodila Malalai, Laliuma je rodila Mariam. Latifa se vratila na posao samo par mjeseci nakon poroda i smrti sestre. Budući da joj je suprug zaposlen, a majka živi daleko, nije imala izbora nego povesti kćerku na posao. I tako je Malalai s tek nekoliko mjeseci ušla u helikopter.
"Sjedi u kokpitu. Sjedi jako mirno i tiha je, ponekad postavlja pitanja o svemu i svačemu. Ista je ja", kaže ponosna majka. Malalai će uskoro napuniti šest godina, te bi trebala krenuti u školu, pa će Latifa napokon letjeti sama. Na pitanje kako vidi budućnost Afganistana, pogotovo nakon odlaska stranih trupa, trese glavom.
'Želim joj da bude astronaut'
"Nakon što strane trupe odu, ako afganistanska vlada ne bude pozorna, Afganistanke će opet pasti", kaže Latifa, koja upozorava da je građanima Afganistana potrebno obrazovanje.
"Da nepismenost nije tako velika i da su svi obrazovani, nitko ne bi želio uništiti ovu zemlju. Želim da Malali ide u školu, nauči engleski i nauči koristiti kompjuter. Ako bude htjela postati pilot, želim joj da bude astronaut i prva žena iz Afganistana koja je otišla u svemir", kaže ova hrabra žena.
