Njemačka uz pomoć elektrana na ugljen želi osigurati opskrbu zemlje strujom. Ali to neće ići baš tako jednostavno. S kakvim se problemima Nijemci suočavaju kod reaktiviranja tih elektrana, istražio je DW.
Elektrana Bexbach ima kapacitet od 725 megawatta, to je najveća elektrana u saveznoj zemlji Sarskoj (Saarland) koja koristi ugljen. Iz tornja za hlađenje ne suklja bijela para kao ranije. Nema ni tamnog dima iz susjednoj dimnjaka. Elektrana trenutno ne radi. Ona miruje u rezervi, čeka na reaktiviranje.
Vlasnik elektrane Bexbacha je energetski koncern STEAG koji bi ju rado opet pustio u pogon. To je naime dozvoljeno – uredbom savezne vlade od 14. srpnja ove godine. Kako bi Njemačka uštedjela što više plina, dozvoljeno je reaktiviranje nekih elektrana na ugljen koje se nalaze u "rezervi" za slučaj nužde. Ali za sada samo rijetki energetski koncerni koriste tu opciju.
Logistički izazovi oko transporta i skladištenja ugljena
U praksi je naime puno detalja još uvijek nejasno, kaže Michael Lux, šef elektrane u Bexbachu. Problem je vidljiv samo nekoliko stotina metara iza tornja za hlađenje elektrane. Tamo se nalazi skladište ugljena za elektranu. To je polje široko i dugo nekoliko stotina metara i pomalo podsjeća na površinski kop. Na rubu tog polja nalazi se jedan ogroman bager. On čeka na posao. Pored bagera je transportna traka. Na tom mjestu se može skladištiti oko 180.000 tona ugljena, to je zaliha dovoljna za 30 dana rada elektrane. Ali u ovom trenutku na skladištu se nalazi samo djelić tog kapaciteta. Ugljena nema.
Lux za sada ne zna kako bi ugljen iz luke Rotterdam trebao stići do Bexbacha. Tu je najprije problem s velikim sušama, vodostaj u rijeci Rajni je opao, brodovi više ne mogu prometovati s punim kapacitetom tereta. A transport ugljena uz pomoć željeznice u ovom trenutku nije moguć – barem ne u dovoljnim količinama.
Sudeći po Luxovim navodima, logističke tvrtke poput DB Cargo (tvrtka Njemačke željeznice za prijevoz tereta, nap. red.) nema dovoljno vagona, nema dovoljno lokomotiva i nema dovoljno ljudi. Kapaciteti logističara su proteklih godina smanjivani, kaže on. I dodaje da se željezničku infrastrukturu u Njemačkoj na puno mjesta trenutno sanira. Brojne trase ne stoje u potpunosti na raspolaganju za transport ugljena, dodaje Lux. Čak i kad bi skladište ugljena kod njegove elektrane bilo puno, svaki tjedan bi elektrani u punom pogonu trebalo šest novih pošiljki ugljena vlakom. To je logistički izazov koji se trenutno ne može riješiti, kaže on.
Financijske poteškoće
Osim problema s transportom uvezenog ugljena u Bexbach, otvorena su i neka druga pitanja: na primjer kako financirati kupovinu ugljena? Sredinom kolovoza tona ugljena na svjetskom tržištu je koštala oko 325 američkih dolara.
STEAG bi, kako bi napunio svoje skladište, morao kupiti 180.000 tona ugljena. Uzmemo li aktualnu cijenu od 325 dolara po toni, koncern bi to koštalo 60 milijuna eura. Svota koju ni jedan takav energetski div ne može skupiti od danas do sutra. STEAG zato zahtijeva pomoć banaka u kratkoročnom financiranju nabavke ugljena, i to prije nego što su uopće dogovoreni detalji oko stvarnog financijskog paketa i modaliteti otplate glavnice.
Što će biti s viškom ugljena?
Dodatni problem je, kako kaže Lux, da uopće nije dogovoreno što će se dogoditi s ugljenom koji jednoga dana više ne bude potreban. Teoretski se naime može dogoditi da STEAG nakupuje ugljen, koji jednoga dana više neće moći iskoristiti. Za poduzeće je to financijski horor-scenarij. STEAG trenutno o svim otvorenim pitanjima pregovara s nadležnom državnom agencijom (Bundesnetzagentur) i tvrtkama koje distribuiraju struju.
Lux je optimističan da će se pronaći odgovori na ta pitanja. No, ipak dodaje kako će energetski koncern odluku o ponovnom reaktiviranju svoje elektrane u Sarskoj donijeti tek nakon što se svi modaliteti razjasne. A to bi moglo još neko vrijeme potrajati.
