Huw Davies, danas 32-godišnjak, diplomirao je 2002. na geografiji Sveučilišta Glamorgan, koje se u međuvremenu spojilo sa Sveučilištem Walles kako bi zajednički nastavili dalje pod imenom Sveučilište Južni Walles.
Osim što je diplomirao s pohvalom, ovaj prvostupnik je odradio i 3 predmeta za diplomski studij i još 10 drugih doškolovanja koje se, kako se to nekad govorilo: "upisuju u radnu knjižicu".
Unatoč jakom akademskom temelju, još uvijek nema posao i kaže da nama "ni maglovitu predodžbu" što ne radi kako treba.
Iako je tijekom tih 13 godina radio, svi su poslovi biti "povremeni i privremeni", bez mogućnosti zaposlenja na neodređeno.
Proveo je neko vrijeme i poučavajući u Južnoj Africi, Kuvajtu i Saudijskoj Arabaiji, ali se vrtio kući jer želi živjeti – doma.
Sve to znači da stalno kuburi s financijama, a računi neprestano stižu.
"Nevjerojatno je to i nitko ne shvaća", kaže. "Svi s kojiam sam razgovarao, od ljudi u biznisu, mojih prijatelja i obitelji do savjetnika u službi za zapošljavanje, nitko ne razumije zašto me barem ne zovu na razgovor".
"Činjenica da sam se triput selio kako bih mogao raditi, jasno govori da želim raditi. Teško mi je ikog kriviti jer ne znam u što uprijeti prstom", priznaje.
Davies je u početku želio posao u skladu sa svojim obrazovanjem i doplomom, točnije neki posao koji ima veze s okolišem i urbanizmom.
No, nakon tolikog broja odbijenica, ovaj 34-godišnjak je spreman prihvatiti bilo što. Tako se prijavljivao za uredske poslove, administraciju, za fizički posao u tvornici pa čak i za – strojovođu.
Davies, koji slobodno vrijeme ispunjava pisanjem, objavio je tri zbirke poezije, a trenutno radi na dva romana. Prijavljen je na zavodima za zapošljavanje u Cardiffu i Swanseau, ali naglašava da nema veze gdje živi.
"Vozim i spreman sam putovati na pristojne udaljenosti", kaže. "Imam volju, imam prijevoz. Shvatio bih da sam loš na razgovorima, ali ni to ne mogu znati jer nikad nisam dobio nijedan povratni odgovor".
"Moj životopis su preradile tri ili četiri različite osobe. Nitko od mojih prijatelja ne može vjerovati. Kažu da moram biti najnesretniji čovjek na svijetu. Ne znam ni za koga tko je triput napuštao Britaniju zbog posla. Čak sam se prijavio za posao strojovođe", kaže očajni Davies.
"Osjećam se užasno razmišljajući da imam puno toga za ponuditi, ali me nitko ne želi. To je frustrirajuće, uznemirujuće", priznaje.
"Moj savjetnik za posao mi je davno rekao da sam uhvaćen u 'kvaku 22': previše sam kvalificiran za tvornički posao, a nedovoljno iskusan za posao kakav sam želio raditi", kaže.
Huw Davies nije prvi nesretni kandidat koji se dugo bori za kakav-takav posao u Velikoj Britaniji.
Godine 2011. Leanne Shipley, tada 18-godišnajkinja, podnijela je molbe za 300 radnih mjesta, sve bez ijednog odgovora.
Iste godine, 19-godišnji Bob Jewers izjavio je da je odbijen na 400 natječaja te da je dobio odgovor od samo 4 potencijalna poslodavca. Glasnogovornik Uprave za rad i mirovine, rekao je da zaposlenost u posljednjem kvartalu u Walesu porasla za 24.000 ljudi.
"Nezaposlenost je pala u posljednja tri mjeseca za 13.000 pa trenutno ima samo 92.000 ljudi bez posla u Walesu", dodao je.
Broj ljudi koji koristi naknadu za nezaposlene u Walesu također je pao za 17.000 prošle godine.
