Riječ je o mnogima omiljenom napitku - Pepsi, koji je svoj put na zatvoreno tržište SSSR-a pronašao 1959. godine. Te je godine, ponukan željom da Rusima pokaže blagodati kapitalističkog društva, američki predsjednik Dwight David Eisenhower predložio ruskoj administraciji, na čijem se čelu nalazio Nikita Hruščov, da organizira 'Američku nacionalnu izložbu'.
Hruščov koji je želio svijetu pokazati kako su se stvari u njegovoj zemlji promijenile od Staljinove smrti, prihvatio je ponudu. Zbog spriječenosti Eisenhower nije mogao sudjelovati na izložbi no u SSSR je poslao svojeg zamjenika, Nixona koji se susreo sa svjetskim vođom Hruščovim. Zajedno su pregledavali najnovije tehnologije i proizvode široke potrošnje Amerikanaca te započeli raspravu o prednostima oba režima, i komunizma i kapitalizma. Izložba se održala jednog iznimno vrućeg srpanjskog dana, a Hruščovu je bilo toliko vruće da se sav oznojio.
Donald M. Kendall, tadašnji potpredsjednik marketinga Pepsija, koji je na sudjelovao na izložbi kao izlagač popularnog američkog pića, odlučio je pomoći Hruščovu i natočio mu čašu Pepsija. Fotografija je postala hit i obišla svijet, postavši najbolja reklama za Pepsi, piše RBTH.
Umjesto novaca - votka
Trinaest godina kasnije, 1972. godine, Donald Kendall, tadašnji predsjednik tvrtke Pepsi, još uvijek je pokušavao prodavati gazirana pića u SSSR-u. Nixon je u to vrijeme već postao predsjednik, stoga je Kendall iskoristio svoje kontakte s njim ne bi li ostvario trgovinski sporazum i izvoz američkog pića u Sovjetski Savez.
Kad je došlo do potpisivanja sporazuma, pojavilo se pitanje plaćanja. SSSR nije imao pristup devizama, a rublje se nisu koristile na međunarodnom tržištu. Rješenje je bilo plaćanje ni manje ni više već votkom! Sovjetska vlada u svojem je vlasništvu držala velike količine votke, jer je većina brandova bila u državnom vlasništvu. Tako je dogovoreno da će SSSR platiti votkom Stolichnaya, brandom koji je bio stvoren 1901. godine po recepturi ruskog kemičara, Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva, poznatog izumitelja periodnog sustava elemenata.
Bio je to povijesni dogovor kojim je Pepsi postao prvi zapadni proizvod koji se prodavao u SSSR-u. S druge strane, Pepsi je postao ekskluzivni uvoznik poznate votke Stolichnaya na američko tržište.
Pepsi dobio ratnu mornaricu
Kada je 1989. godine trebalo oboviti sporazum između tvrtke Pepsi i SSSR-a došlo je do novih pregovora. U to vrijeme, Pepsi je već imao više od 20 tvornica u SSSR-u koje su pripremale napitak za distribuciju. Novi trgovinski sporazum iznosio je oko tri milijarde dolara i bilo je očito da samo Stolichnaya votka ne može pokriti sve troškove. SSSR je još uvijek imao poteškoća s poslovanjem na međunarodnim tržištima pa je morao pronaći novi alternativni način plaćanja.
Tada je Sovjetski Savez pronašao rješenje. Ako je sedamdesetih imao puno votke, osamdesetih godina naslijedio je veliku količinu vojne opreme od Hladnog rata. Sovjetski Savez tada je ponudio Pepsiju da plati mornaricom dizelskih brodova. Iz tvrtke Pepsi prihvatili su ponudu jer su znali da je to bio jedini način na koji će moći nastaviti prodavati svoj napitak na području SSSR-a.
Sporazum je uključivao 17 podmornica, krstaricu, fregatu i razarača, koji su na kraju bili prodani švedskoj tvrtki koja se bavila recikliranjem. Zahvaljujući ovim podmornicama Pepsi je u trenutku pregovora sa Šveđanima bio šesta najveća vojna sila u svijetu po broju dizelskih podmornica.
Kansije, na 45 godišnjicu ulaska Pepsija na sovjetsko tržište, ruski predsjednik Vladimir Putin posebnim je odličjem zahvalio Donaldu Kendallu što je u Rusiju doveo Pepsi.
