Danas je tek sablasna točka na karti, a povremeno ga posjećuju samo ljubitelji povijesti i poneki radoznali turisti.
Službeni naziv grada bio je Anadir-1, ali su ga ljudi nazivali Gudim jer se tako prezivao pukovnik zadužen za izgradnju tog mjesta. Kada je gradnja završena pukovnik je iz nepoznatih razloga izvršio samoubojstvo,
Gudim je poznat i pod nazivom Magadan-11, a nalazi se na Čukotskom poluotoku na ruskom Dalekom istoku. Danas u njemu nema praktički ničega, tek napuštene zgrade.
U središtu Gudima nalazi se duboka cementna rupa u kojoj se nekada skladištilo nuklearno oružje, a u kućama u blizini živjele su obitelji čiji su članovi radili u tom podzemnom kompleksu. Tu su godinama bile stacionirane rakete RSD-10 „Pionir“, spremne za upotrebu u svakom trenutku. Ove balističke rakete srednjeg dometa imale su nuklearne bojeve glave i mogle su doći do Aljaske, Washingtona, Kalifornije i nekih dijelova Južne Dakote. Međutim, njihova glavna meta je bila Kitsap, – vojno-pomorska baza u blizini Seattlea, treća po veličini u Americi.
Vojnici koji su s obiteljima živjeli u nepovoljnim uvjetima Kamčatke dobijali su dobru plaću, a trgovine u Gudimu su bile dobro opremljene robom čak i u krizna vremena.
Objekti koji su raspoređeni oko samog grada, štitili su tajni grad od eventualnih napada, a baza je zatvorena 1987. godine. kada je donijet Sporazum o uništenju nuklearnog oružja.
Vojska je potpuno napustila grad 2002. godine., a preostali stanovnici su preseljeni u gradove Saratov i Engels u zapadnoj Rusiji.
