Ne, nije riječ o onome na koga ste prvo pomislili. Ne govorimo o Donaldu Trumpu koji ovih dana zabavlja Ameriku i svijet pokušajem da postane kandidat Republikanaca za Bijelu kuću.
Bogat, blagoglagoljiv i lud za publicitetom. Svoje je ime stavljao na sve - od knjiga do zgrada. Stalno se ženio i razvodio i obožavao se hvaliti svojom seksualnom potencijom. Kad je odlučio pokušati dobiti nominaciju Republikanske stranke za kandidata za predsjednika SAD-a, mnogi su Amerikanci znali njegovo ime, ali nisu imali pojma koji su njegovi stavovi i za što se stvarno zalaže. Njegova se politička platforma uglavnom svodila na to da za sve okrivljuje emigrante i na to da ih treba deportirati.
Uz to, bio je jako ponosan na svoju kosu. Drugim riječima - sličnosti s Donaldom Trumpom itekako postoje, no ovdje se radi o Bernarru Macfaddenu, a godina je bila 1936., piše časopis Time.
Bodybuilder
Za razliku od mnogih milijunaša i tada i danas, Bernarr Macfadden je počeo od ničega. Odrastao je u siromaštvu, počeo raditi s devet godina i stvorio je poslovno carstvo koje je do kraja 1920-ih godina vrijedilo oko 30 milijuna tadašnjih dolara, što bi danas bilo oko 420 milijuna. Čak je promijenio ime, jer mu se ono koje su mu dali roditelji činilo preobičnim - zvao se Bernard McFadden.
Kao dijete je bio nježne građe i boležljiv i rano se zainteresirao za bodybuilding, te je dobar dio mladosti dizao utege. U dvadesetim godinama profesionalno se bavio hrvanjem, reklamirao se kao osobni trener i objavljivao je pamflete o vježbanju i fitnessu. To je dovelo do lansiranja časopisa Physical Culture, 1899. godine, na kojem je Macfadden češće bio na naslovnici nego što nije bio na naslovnici. Tada se počeo nazivati i "profesor B, Macfadden".
Uskoro je gotovo potpuno neobrazovani "profesor" počeo dijeliti savjete o zdravlju, kako u svom časopisu, tkao i u knjigama koje je izdavao nevjerojatnom brzinom, s još nevjerojatnijim naslovima: "Problemi sa stopalima", "Jačanje očiju", "Prirodno zacjeljivanje lomova" i "Virilne moći vrhunske muškosti".
Američka udruga liječnika to na kraju više nije mogla trpjeti te ga je optužila da čini "nemjerljivu štetu" zdravlju opće populacije te je ustvrdila da je njegov časopis "namijenjen moronima".
To međutim nije nimalo omelo rast Macfaddenovog izdavačkog carstva. 1919. godine lansirao je True Story, časopis s istinitim pričama, namijenjen ženama, pionir izdanja čiji sadržaj kreiraju sami čitatelji. Uskoro su uslijedili i Istinite romanse, Prava ljubav, Pravi detektiv i druge prave tvornice novca. 1924. godine pokrenuo je i vlastiti dnevni list, New York Evening Graphic, senzacionalistički tabloid poznat po sočnim naslovima i lažnim fotografijama (po mnogima najguri list u povijesti SAD-a, kažu povjesničari).
Mislio je živjeti 150 godina
Macfadden je cijeli život bio opsjednut zdravljem, kako svojim, tako i zdravljem nacije. Izbjegavao je kavu, alkohol, duhan, bijeli kruh, šešire (jer nisu dobri za kosu), a često i cipele. Bio je protivnik cijepljenja, navodno zbog lošeg iskustva koje je imao kao dječak, a za medicinsku profesiju nije pokazivao ništa osim prezira - osjećaj koji je bio apsolutno uzajaman. Vjerovao je u post, pijenje mlijeka, prehranu bogatu vlaknima, temeljito žvakanje, spavanje na tvrdom podu i naravno u sebe. Slijedeći vlastite savjete vjerovao je da će doživjeti 115, možda i 150 godina.
Kako bi dodatno širio sovju filozofiju, Macfadden je po sebi davao imena kampovima, školama, hotelima i bolnicama. U New Yorku, Bostonu, Philadelphiji i Chicagu je otvorio vegetarijanske restorane. Lansirao je i vlastitu marku žitarica za doručak, nazvanih Strengtho. Čak je na sjeveru New Jerseyja pokušao stvoriti i vlastitu utopijsku zajednicu - Physical Culture City (Grad Fizičke Kulture).
Političke ambicije
Čini se da ga je upravo interes za zdravlje na koncu odveo i u politiku. Lobirao je za stvaranje novog ministarstva za zdravlje. Vjerojatno je smatrao da bi upravo on bio idealan za taj posao. Kad se to nije dogodilo, nišan je podigao malo više.
Bio je, svjedočili su kasnije njegovi kolege, spreman prihvatiti nominaciju bilo koje stranke. Iako je jedno vrijeme svesrdno podržavao predsjednika Franklina D. Roosevelta kad se kandidirao 1932. godine, ubrzo se razočarao njegovom politikom New Deala i prešao Republikanskoj stranci.
Kad se Roosevelt natjecao za drugi mandat 1936. Macfadden je uočio priliku. U nizu govora koje je održao diljem zemlje, napao je problem vladine potrošnje upozoravajući da je nacionalni dug prebačen na "našu djecu i djecu naše djece".
No, najglasniji je ipak bio po pitanju imigracije. Ilegalne i siromašne imigrante treba otpremiti natrag u njihove zemlje, govorio je, a ne financirati ih novcem poreznih obveznika. Posebno se bojao "žute opasnosti". U jednom je govoru, kako su prenijele novine, rekao da su mu dužnosnici odali da je u Kaliforniji 250.000 Japanaca i da su svi naoružani.
U lipnju 1936. je prisustvovao konvenciji Republikanaca, na kojoj se birao kandidat te stranke. Nadao se da će se Republikanci podijeliti i okrenuti njemu, no to se nije dogodilo. Izabrali su Alfa Landona, koji je izgubio od Roosevelta na izborima.
Propast
Iako razočaran i iako je potrošio oko 100.000 dolara na mita, Macfadden nije odustao od politike. 1940. se kandidirao za američki Senat u državi Floridi, ovoga puta kao Demokrat. Nije prošao, no svejedno je 1953. godine pokušao postati gradonačelnik New Yorka, ali nije valjano ispunio uvjete za kandidaturu.
Usporedo s političkim neuspjesima krenuli su i financijski. Njegovo je izdavačko carstvo gotovo propalo, djelomice zbog toga što su ga dioničari tužili da je izvlačio novac iz kompanije za vlastite troškove, uključujući i pokušaj osvajanja predsjedničke nominacije. Branio se da nikad nije bio ozbiljan kandidat, već da je samo želio dobiti publicitet za kompaniju koja nosi njegovo ime.
Iako više nije imao carstvo koje bi promovirao, Macfadden je do samoga kraja života pokušavao zadobiti medijsku pažnju. Svoj 75. rođendan je proslavio tako što je dubio na glavi pozirajući novinskim fotoreporterima. Za 83. rođendan je skočio padobranom iz aivona u rijeku Hudson, noseći crveno flanelno rublje i kacigu kakvu nose igrači američkog nogometa. Za 84. rođendan skočio je iznad Pariza.
Kad je 1955. godine umro, u 87. godini života, iza sebe je ostavio 40 godina mlađu suprugu i gotovo bezvrijednu imovinu. Njegova je udovica uporno tvrdila da je po cijeloj zemlji zakopao novac, ukupno čak četiri milijuna dolara, no osim jednog misterioznog pronalaska 89.000 dolara 1960. godine, novac nikad nije pronađen.
Time/Danas.hr
