Navodno je napajanje električnom energijom u bivšoj nuklearnoj elektrani Černobil funkcioniralo samo kratko vrijeme. U ponedjeljak (14. ožujka) ukrajinski mrežni operater Ukrenergo objavio je da je popravljeni visokonaponski vod bivše nuklearne elektrane ponovno oštećen. Daljnji rad osoblja nuklearne elektrane više nije moguć, ljudi su "fizički i psihički iscrpljeni", napisao je ukrajinski operater Energoatom na svom Telegram-kanalu, piše Deutsche Welle.
Ruska vojska već je napala tri civilne nuklearne elektrane od 24. veljače, uključujući najveću funkcionalnu nuklearnu elektranu u Europi Zaporižja, 4. ožujka. Ovog ponedjeljka navodno je ruska vojska postavila i digla u zrak streljivo u neposrednoj blizini prvog reaktora, izvijestio je Energoatom. Ove informacije se za sada ne mogu neovisno provjeriti.
Napadi na nuklearna postrojenja služe širenju straha od nuklearne katastrofe, kaže Anna Veronika Wendland u intervjuu za DW. Ova povjesničarka tehnologije i istočne Europe koordinatorica je istraživanja na Herderovom institutu za povijesna istraživanja o istočnoj i srednjoj Europi i zagovornik je upotrebe nuklearne energije u miroljubive svrhe.
Širenje straha i preuzimanje infrastrukture
Uz cilj širenja straha, "drugi čimbenik koji igra veliku ulogu za rusku stranu je preuzimanje infrastrukturnih objekata", kaže Wendland. Ona smatra da je strah koji su takvi napadi pokrenuli na međunarodnoj razini pretjeran ili kontraproduktivan iz nekoliko razloga. Kaže da bi javnost trebala biti detaljnije informirana o rizicima i mogućim štetama - primjerice o ruševinama nuklearne elektrane u Černobilu, koja je prestala s radom prije 20 godina.
"Otprilike 1900 gorivnih elemenata koji se još moraju ohladiti u Černobilu bilo je izvan reaktora gotovo 21 godinu", objašnjava ona. Sukladno tome, njihov učinak raspadanja je vrlo nizak, "tako da se Međunarodna agencija za atomsku energiju IAEA i drugi stručnjaci slažu da ne postoji akutna opasnost".
Wendland objašnjava: prije svega, postrojenje ima funkcionalno napajanje za slučaj nužde s dizelskim gorivom, koje održava rashladne sustave u radu oko 48 sati. No čak i ako bi došlo do kvara napajanja za slučaj nužde, Wendland objašnjava da bi se, ovisno o vremenskim prilikama, imalo do 14 dana da se obnovi napajanje.
Teško kršenje svih konvencija
Prema stres-testu EU-a, najgori scenarij je da bi se postrojenja s pohranjenim gorivnim elementima mogla zagrijati do oko 70 stupnjeva Celzijevih. Stoga IAEA ne smatra situaciju u Černobilju akutno kritičnom.
Međutim, Wendland jasno daje do znanja "da je neregularna i nepodnošljiva situacija zauzeti nuklearno postrojenje, odsjeći ga od vanjskog svijeta u smislu komunikacije i nadzora i uzeti njegovo osoblje za taoce". To je, kako kaže, već cijeli niz teških kršenja svih konvencija koje je potpisala i Rusija.
Drugačija bi bila situacija s nuklearnom elektranom Zaporižžja, koja je spojena na dvije velike visokonaponske mreže. Tamo su opasnosti višestruko veće, objašnjava stručnjakinja Wendland, koja je od 2013. do 2015. radila na svom projektu u nuklearnoj elektrani u Rivneu na sjeverozapadu Ukrajine, koja se može usporediti sa Zaporižjem.
Zaporižja kao Fukushima?
U Zaporižju je gorivo za napajanje u slučaju nužde dovoljno za oko sedam do devet dana. Prekid u opskrbi ovih sustava brzo bi, kako kaže Wendland, postao iznimno problematičan i mogao bi se razviti u scenarij sličan onom u Fukushimi.
U slučaju nesreće, gorivni elementi bi se nakon "11 do 15 sati" zagrijali na 70-80 stupnjeva: "To je potpuno drugačija priča nego u Černobilu. Ali, kao što sam rekla, tu nismo", objašnjava ona vrlo jasno. Njezina pouka: U kriznoj komunikaciji prvo morate opisati kakva je situacija. No, nakon ruskog napada na Zaporižja, upravo se to nije dogodilo.
“U noći (kada je izvršen napad, op. ur.) lažne vijesti su prestizale jedna drugu”, prisjeća se ova stručnjakinja. "Iste noći ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba i predsjednik Zelenskij koristili su snažne riječi. Već se govorilo o meganuklearnoj nesreći razmjera šest Černobila. Mogu razumjeti da je vlada u Kijevu pod ogromnim pritiskom. Ona vrišti za pomoć. Ali takvi donositelji odluka i lideri također moraju znati - ovo nije ispravna krizna komunikacija", kaže ova stručnjakinja.
Rezultat je, sigurna je Wendland, bio da su "ljudi u Njemačkoj ujutro počeli ići u ljekarne po tablete joda. Na kraju je to samo dovelo do efekta desolidarizacije u stilu: "Dragi Ukrajinci, molim vas prestanite se opirati, da ne trpimo bol."
Situaciju u Ukrajini možete pratiti OVDJE.
