Mueller je bio šef Gestapoa, nacističke tajne policije, a od 1939. godine i jedan je od najvažnijih časnika Trećeg Reicha koji nikada nije uhvaćen, niti je njegova smrt ikada službeno potvrđena, piše War History On Line.
'Gestapo Mueller'
Bio je direktno umiješan u planiranje i izvršenje Holokausta, kao viši časnik i Hitlerov čovjek od povjerenja. Mueller je bio jedan od ključnih sudionika Wannsee konferencije 1942. kada je službeno odobrena strategija 'Finalnog rješenja'.
Pod njegovim je vodstvom njemačka tajna policija postala ozloglašena, a njene metode bezobzirnog mučenja školski primjer diktature policijske države.
Zvali su ga 'Gestapo Mueller' iz praktičnih razloga, jer je već postojao jedan general Heinrich Mueller u Wehrmachtu.
Predani policajac zamrzio komuniste
Njegova priča počinje tijekom Prvog svjetskog rata. U njemu je služio kao pilot-izviđač, koji je navodio topničku vatru. Za svoju je službu više puta odlikovan.
Nakon rata, 1919. počeo je raditi za Bavarsku policiju, u sklopu ondašnje Weimarske Republike.
Bilo je to razdoblje konstantnih društvenih nemira, jer je gospodarska situacija u državama koje su poražene u Prvome svjetskom ratu bila nestabilna, nezaposlenost je rasla te su anarhističke i komunističke ideje iz sovjetske Rusije padale na plodno tlo.
Tako je i u Bavarskoj 1919. uspostavljena Nezavisna Sovjetska Republika Bavarska pod vodstvom Nezavisne Socijaldemokratske partije Njemačke. Sovjetska je Bavarska tražila nezavisnost od Weimarske Republike, ali su ju ubrzo porazile združene snage njemačke vojske, policije i Freikorps, paravojne snage ratnih veterana. Heinrich Mueller je u to vrijeme bio policajac i svjedočio je kako Revolucionarna Crvena Garda Sovjetske Republike Bavarske masovno strijelja nenaoružane taoce.
Taj je događaj u njemu stvorio mržnju prema komunistima.
Tijekom nacističkog pokušaja puča 1923., Mueller je zagovarao primjenu čvrste sile protiv nacista i trenutnu akciju protiv pobune.
Apsolutni profesionalac
Nakon što su Nacisti preuzeli vlast, vrhovni sigurnosni zapovjednik Reinhard Heydrich osobno je čestitao Muelleru na njegovom policijskom profesionalizmu te mu omogućio da zadrži posao i radi za naciste. Time je Mueller postao osobno ovisan o Heyndrichu, jer je ovaj imao dovoljno razloga da Muellera smakne kao izdajicu, ali ga je umjesto toga odlučio iskoristiti.
Brojni izvori potvrđuju kako je Mueller imao fanatičan pristup svome poslu, te da je izvršavao zadatke s apsolutnom predanošću te što je najvažnije, nikada nije sumnjao u službeni poredak.
Do 1935. u potpunosti je uništio sve Hitlerove političke suparnike, od kojih su većina bili komunisti i socijaldemokrati. Pod njegovim direktnim zapovjednštvom je bio i Adolf Eichmann, koji je bio zadužen za preseljenje Židova prije rata. Njegov nadležni bio je upravo njegov zaštitnik, Reinhard Heydrich, kasnije nazvan Koljač Praga.
Tijekom rata, Mueller je umiješan u zadatke špijunaže i protušpijunaže. Uspješno je infiltrirao sovjetsku špijunsku mrežu u Njemačkoj te ju je koristio kako bi distribuirao lažne informacije Sovjetskoj obavještajnoj službi.
Nakon Heydrichovog ubojstva u Pragu 1942. Mueller je osobno vodio istragu. Uspio je, koristeći mučenje i podmićivanje, identificirati češke komandose koje su poslali Britanci da ubiju Heydricha, ali ih nije uspio uhvatiti jer su se oni radije sami ubili nego da padnu u ruke Gestapa.
Nakon smrti njegovog zaštitnika i nadređenoga, Muellerov je utjecaj počeo polako opadati. Unatoč tome on je bio zadužen za istragu Abwhera, obavještajne službe njemačke vojske, posebno njegove uloge u pokušaju ubojstva Hitlera 20. 6. 1944. Istraga je rezultirala uhićenjem preko 5.000 ljudi i s 200 smaknuća.
U posljednjim mjesecima rata Mueller je i dalje bio uvjeren u njemačku pobjedu, te je ostao jedan od najpredanijih nacista. Nakon što je Heinrich Himmler pokušao Hitleru iza leđa pregovarati o miru sa zapadnim saveznicima, Mueller je bio taj koji ga je pronašao.
TOP-LISTA NACISTA: Ovo su (bili) najtraženiji zločinci Trećeg Reicha
Iznenadni nestanak
To se dogodilo 28. travnja 1945. A 30. travnja Hitler je počinio samoubojstvo. Toga je dana i Mueller posljednji put viđen, još uvijek u svojoj uniformi, kako radi na Himmlerovom slučaju u uredima Fhurerbunkera.
Dana 2. svibnja Berlin se predao sovjetskim snagama.
Govori se kako je dan ranije Mueller rekao kako mu ne pada na pamet da ga Rusi zarobe. Da li je počinio samoubojstvo, ili je uspio pobjeći u Južnu Ameriku? Ili se predomislio te ponudio svoje usluge Rusima, s obzirom da je bio poznat po svom bezuvjetnom profesionalizmu? Ili je možda prešao zapadnim saveznicima?
Odmah nakon rata Muellera su tražile sve savezničke tajne službe. No od 1947. interes za hvatanjem Muellera i drugih nacističkih zločinaca počeo je opadati zbog početka Hladnoga rata, ali interes je opet narastao nakon glasina da je viđen u sovjetskim prostorijama za ispitivanje. Nakon hvatanja Adolfa Eichmanna 1960. glasine su dodatno pojačane Eichmannovom tvrdnjom kako vjeruje da je Mueller još uvijek živ.
Istočni je blok optuživao zapad da skriva Muellera te je čak postojala teorija da je viđen u Panami 1967. Čovjek po imenu Francis Willard Keith čak je i optužen da je u stvari Mueller. Vlada Zapadne Njemačke zahtijevala je od Paname da joj ga izruči, kada je Muellerova supruga, Sophie, ustvrdila kako je Kieth njen muž. No nakon provjere otisaka prstiju optužbe protiv Kietha su odbačene jer je dokazano kako on nije Mueller.
Još se jedna teorija pojavila 2013. nakon što je Johannes Tuchel, voditelj Memorijala njemačkog pokreta otpora, ustvrdio kako je Muellerovo tijelo u stvari pronađeno još u kolovozu 1945. u masovnoj grobnici u kojoj je bilo preko 3.000 tijela, te koja je, ironično, iskopana u blizini berlinskog židovskog groblja koje je SS uništio 1943.
Tuchel je ustvrdio kako je otkriven leš koji je "na sebi imao generalsku uniformu. Iznutra, u lijevom prsnom džepu bila između ostaloga i je njegova (Muellerova) službena iskaznica s fotografijom".
Ova teorija nikada nije službeno potvrđena.
