Jason deCaires Taylor britanski je umjetnik, koji je većinu svoje rane mladosti proveo roneći podmorjem Malezije. Tako je ovaj mladi umjetnik ostvario jedinstvenu povezanost s morskim svijetom, u koji uranja svoje, dimenzijama i izvedbom, impresivne skulpture, načinjene od ekološkog cementa.
U blizini Kanarskih otoka uronio je poslijednju instalaciju Muzeja atlantskoga oceana. Riječ je o betonskom gumenom čamcu prepunom izbjeglica, kakve smo navikli gledati u televizijskim izvješćima.
"Čamac iz Lampeduze", kako je nazvao svoju skulpturu, pažljivo je, posebnim brodskim dizalicama, spušten na dno oceana.
Replika čamca tako je postala dio podvodonog muzeja, a skulpture koje simboliziraju sve migrante koji su poginuli na moru, na dnu su "dočekali" deseci kipova ljudi, izgubljenih u tragediji, koju službene instance nazivaju "migrantskom krizom".
Inače, ovo nije prvi puta da ime Jasona Taylora privlači pozornost javnosti. Njegov neuobičajeni umjetnički izraz prvi je puta privukao pozornost samostalnom izložbom naziva Ljudska priroda, a koja je održana u galeriji Jonathan leVine u New Yorku.
Od tada pa do danas, Taylor je postavio nebrojene betonske skulpture uz obale Meksika, Bahama i Kariba.
Na ovim će se sklupturama uskoro pojaviti i prve alge, jer, osim što stvara podvodne muzeje, Tayler kreira i umjetne grebene.
Njegova posljednja instalacija, Lampeduzijski čamac, podvodnom je muzeju dala još jedan snažan pečat, poruku o humanosti, empatiji i odgovornosti svih za sve.
"Ovaj rad nije samo počast mnogim životima izgubljenim na moru, već je snažni podsjetnik na kolektivnu odgovornost koju ima globalna zajednica ljudi", poručio je Jason deCaires Taylor.
