Ulazak u Srebrenicu vlasti su dopustile tek više mjeseci nakon zločina, ali i tada je, kako kaže, sve bilo jezivo.
'Izrasli su tamo novo drvo i nova trava, ali ti i dalje vidiš zid koji je i dalje krvav'
"Kad vidiš ljude koji i tada, poslije nekoliko mjeseci, i dalje bježe ostaneš bez riječi i ne možeš komentirati ono što si vidio", rekla je Nikšić.
"Ono što je zaista zastrašujuće je ta priroda koja preuzima sve, ali ne uklanja tragove onoga što se dogodilo. Dakle, bez obzira što su izrasli novo drvo, nova trava - ti i dalje vidiš zid koji je i dalje krvav, vidiš, nažalost, ostatke ljudi koji su nekada tu živjeli. Mislim da ne postoji sud koji to može uzeti u obzir", rekla je Nikšić.
U sudnici u Haagu pratila je i suđenje Slobodanu Miloševiću kad je iznošena optužnica za Srebrenicu.
"Majka se tresla, plakala, bila vrlo uznemirena i samo u jednom trenutku je taj dečak ustao i rekao: 'Mama, idemo, njemu ima tko presuditi.' Shvaćam da to nije rješenje, niti je to prava presuda. Mislim da je najveća tragedija što i danas djeca od 15 godina u Srbiji i u Bosni ne mogu razgovarati o tome. Ne mogu se suočiti i reći jedni drugima: 'Oprosti, kriv sam.' I dok toga ne bude, mislim da neće biti kraja raspravi o Srebrenici", kazala je Nikšić.
Za nju nema nikakve sumnje da je u Srebrenici počinjen genocid.
Nikšić: 'Genocid je i kad ubiješ tri osobe'
"Ja nisam pravnik. Za mene je genocid i kada ubiješ troje ljudi iste nacionalnosti. Nema tu nikakve razlike, ali genocid jest, jer je prije svega riječ o civilima. I ne bih ograničavala taj genocid na nacionalnost nego na civile", rekla je Nikšić.
Zbog svega što je doživjela, kaže, u Bosnu nije kročila 20 godina.
"Pretpostavljam da bi sve te emocije i svi ti prizori koje sam tada potiskivala sada eksplodirali", kazala je Nikšić.
Ono što je pokušala potisnuti su prizori leševa i dijelova tijela, a pored njih osobne karte i Kur'an s potpisima.
Sve to upisuje u svoju bilježnicu, da se, kako kaže, ne zaboravi nikada.
