Kad je ruski predsjednik Vladimir Putin prošlog mjeseca najavio da njegova zemlja razvija autonomni nuklearni torpedo, predstavljalo je to velik događaj u razvoju simbioze nuklernog oružja i umjetne inteligencije. Dakako, ako torpedo usitinu i može raditi ono što Putin kaže da može.
A što uopće taj torpedo naoružan nuklearnom bojevom glavom, navodno, može?
Naime, ako bi bio lansiran iz Arktičkog oceana, velikim bi brzinama putovao sve do svoje mete, vrlo vjerojatno neke američke luke, pritom zaobilazeći sve podvodne sustave zaštite.
Razvojem ovog i sličnih oružja otvara se jedno vrlo važno pitanje koje je obrađeno i u novom izvješću trusta Rand Corp, a ono glasi - kako umjetna inteligencija može utjecati na rizik od nuklearnog rata.
Može li destabilizirati ovaj krhak mir?
Kako se sada čini, tehnologija može dodatno narušiti ovu krhku situaciju na globalnom planu. Iako se možda ne koristi u nekakvom oružju sudnjeg dana, umjetna inteligencija je sada u sustave nuklearnog oružju uklopljena uglavnom u obavještajnom smislu, primjerice, u programima za analizu golemih količina podataka ili u autonomnim dronovima koje se šalje na izviđačke misije.
I takva tehnologija može izazvati dodatne tenzije i povećati rizik od nesmotrenih eskalacija, smatraju u Randu. 'Kad govorimo o umjetnoj inteligenciji i nuklearnom oružju, uglavnom govorimo o nekim svakodnevnim stvarima. Nitko neće napraviti, primjerice, Skynet', kazao je jedan Randov znanstvenih aludirajući na sustav umjetne inteligencije iz 'Terminatora' koji je zaključio da mora pobiti čovječanstvo da bi sam mogao preživjeti.
Što to, dakle znači? Korištenje umjetne inteligencije u, primjerice, autonomnim dronovima, ili sustavima za praćenje podmornica možete narušeti balans između velikih nuklearnih sila. Takva tehnologija mogla bi pronaći i naciljati nuklearno oružje koje se i dalje čuva u slučaju da velike sile na nuklearni napad moraju odgvoriti istom mjerom, piše Foreign Policy.
Uzajamno uništenje
Po samoj definiciji, uzajamni napadi nuklearnim oružjem podrazumijevaju uništenje obiju strana u sukobu. No, ako se korištenjem ranije spomenute UI tehnologije mogu naciljati skrivena nuklearna oružja onda bi se otklonila mogućnost odmazde te bi bilo manje brige kad bi se donosila odluka o primarnom napadu.
No, u Randu ističu kako umjetna inteligencija ne mora nužno biti destabilizirajuća tehnologija u ovom kontekstu. Naime, ona bi mogla osigurati situaciju u kojoj sve nuklearne sile mogu biti sigurne da njihovi 'protivnici' nisu korak do lansiranja nuklearnog napada. To bi podrazumijevalo da sve strane imaju pristup istoj tehnologiji, ali...
'Društvene i političke strukture koje bi trebale upravljati tako nečime se sada raspadaju. I to stavlja nuklearne sile u poziciju u kojoj se međusobno natječu u razvoju umjetne inteligencije i to s vrlo visokim ulozima', kažu u Randu.
