Od interkontinentalnih balističkih projektila (ICBM) do hipersoničnog oružja koje potencijalno može izbjeći obranu te raketa ispaljenih iz vagona, podmornica i cestovnih mobilnih lansera, Sjeverna Koreja je ove godine izvela rekordan broj testiranja projektila. Također se vjeruje da se priprema za svoj prvi test nuklearnog oružja u pet godina, piše Zaheena Rasheed za Al Jazeeru.
Za vođu Kima Jong-una, ovo oružje — za kojim je težio prkoseći strogim svjetskim sankcijama — ključno je za obranu njegove vladavine od bilo kakvih potencijalnih napada onoga što on smatra "neprijateljskim silama", u biti Sjedinjenih Država i Južne Koreje. Neki analitičari vjeruju da bi Kimov krajnji cilj mogao biti invazija na Južnu Koreju - kao što je to njegov djed Kim Il-sung neuspješno pokušao učiniti 1950. - i odvratiti Washington od pružanja pomoći Seulu u slučaju rata.
I premda se 38-godišnji vođa u početku činio otvorenim za razoružavanje, on je čvrsto zatvorio ta vrata u rujnu, proglasivši status Sjeverne Koreje kao države s nuklearnim oružjem "nepovratnim" i odobrivši novi zakon koji daje pravo na preventivnu upotrebu atomskog oružja u napadu. "Kroz nečuvene sankcije i blokade… pokušavaju nas dovesti do toga da sami odustanemo od nuklearnog oružja. Ali nikada!", rekao je Kim na sjednici državnog parlamenta 8. rujna.
Što će uključivati sedmi nuklearni test?
Četiri od šest nuklearnih pokusa Sjeverne Koreje izvedena su pod Kimom, koji je preuzeo vlast 2011. Sve detonacije dogodile su se na mjestu Punggye-ri, planinskom području u sjevernoj pokrajini Hamgyong. Prvi nuklearni test u listopadu 2006. procijenjen je na manje od jedne kilotone, dok je posljednji u rujnu 2017. imao procijenjenu silu, odnosno snagu, do 250 kilotona. To je najmanje 16 puta jače od bombi od 15 do 20 kilotona kojima je SAD uništio japansku Hirošimu i Nagasaki 1945.
Hans Kristensen i Matt Korda u časopisu Bulletin of the Atomic Scientists procjenjuju da Pjongjang možda trenutno posjeduje dovoljno fisibilnog materijala - materijala jezgre atomskih bombi - za izradu 45 do 55 nuklearnih oružja te da je možda dosad sastavio 20 do 30 bojevih glava.
Drugi vjeruju da bi brojke mogle biti veće. Ankit Panda, viši suradnik Carnegiejeve zaklade za međunarodni mir, rekao je za Al Jazeeru u nedavnom intervjuu da Sjeverna Koreja vjerojatno ima 40 do 70 proizvedenih nuklearnih bojevih glava. "Neke od tih bojevih glava bit će termonuklearno oružje veće snage, a većina bojevih glava bit će fisijsko oružje s relativno nižim… nuklearnim prinosima", rekao je.
Stručnjaci sada kažu da je sedmi sjevernokorejski atomski test neizbježan, a satelitske slike ponovno pokazuju iskopavanje tunela i izgradnju pomoćnih zgrada u Punggye-riju.
Vann Van Diepen, stručnjak za oružje za masovno uništenje i neširenje u Stimson centru, rekao je za Al Jazeeru da bi očekivani test mogao uključivati detonaciju "velike" nuklearne bojeve glave s većom snagom od posljednje bombe. Ili bi mogao uključivati manju i lakšu "minijaturiziranu" bojevu glavu koja se može postaviti na projektile kratkog dometa za "taktičku" ili bojnu upotrebu. Posjedovanje ove sposobnosti također bi moglo omogućiti Sjevernoj Koreji da montira nekoliko takvih bojevih glava na jedan ICBM, omogućujući da jedan projektil pogodi nekoliko ciljeva odjednom.
Van Diepen je rekao da će Sjeverna Koreja morati provesti mnogo više testova kako bi razvila takvu "taktičku nuklearnu bombu". Također je upozorio da, čak i kada se test provede, "možda ćemo moći, a možda i nećemo, shvatiti što su testirali, jer su izvana dostupne vrlo ograničene informacije o tome što se događa u jednom od ovih testova, i stoga, što bi mogli testirati".
Može li Sjeverna Koreja napasti Južnu Koreju, Japan i SAD?
Iako Sjeverna Koreja ima desetke nuklearnih bombi, nije jasno ima li sposobnost pogoditi tim oružjem neprijateljske ciljeve u Južnoj Koreji, Japanu i SAD-u. Stručnjaci kažu da ta sposobnost počiva na nekoliko kriterija. Prvo, Sjeverna Koreja treba razviti projektile koji mogu preletjeti te udaljenosti, i drugo, mora moći postaviti svoje nuklearno oružje na te projektile kratkog, srednjeg i dugog dometa.
Stručnjaci procjenjuju da je Pjongjang sposoban za prvo. Kažu da već desetljećima ima projektile koji mogu pogoditi sjevernokorejske susjede, a 2017. je demonstrirao sposobnost letenja projektila čak do kontinentalnog SAD-a, uspješnim testiranjem Hwasong-15, rakete koja navodno ima domet od 12.874 km. U ožujku ove godine, Sjeverna Koreja također je tvrdila da je testirala raketu još većeg dometa, Hwasong-17 ili "čudovišnu raketu".
Postoji neizvjesnost oko toga može li Sjeverna Koreja minijaturizirati svoje nuklearne bombe tako da stanu u nos njezinih projektila. Panel stručnjaka Ujedinjenih naroda izvijestio je prošle godine da je anonimna država članica procijenila da Sjeverna Koreja doista ima sposobnost montirati nuklearne bojeve glave na svoje balističke projektile kratkog, srednjeg i dugog dometa.
Ako je to istina, to znači da Pjongjang ima rakete s nuklearnim glavama koje mogu pogoditi njegove susjede, ali ostaju dodatna pitanja o njegovoj sposobnosti da pogodi SAD. Ovaj treći aspekt ima veze s ICBM tehnologijom. Jednom kada su lansirani, ovi projektili putuju u svemir i zatim ponovno ulaze u Zemljinu atmosferu prije nego što brzo padnu i pogode svoje mete. Stručnjaci kažu da Pjongjang tek treba pokazati može li proizvesti toplinski štit koji može zaštititi nuklearni uređaj tijekom nasilnog ponovnog ulaska u atmosferu.
Problem ponovnog ulaska u atmosferu
John Tierney, izvršni direktor Centra za kontrolu naoružanja i neproliferaciju, rekao je da neki stručnjaci ne vjeruju da je "Sjeverna Koreja još ovladala ikakvom sposobnošću minijaturiziranja i uspješnog postavljanja oružja" na ICBM, a također sumnjaju je li usavršila "sposobnost projektila da uspješno izdrže brzine i temperature pri ponovnom ulasku". Napomenuo je da je najnoviji test ICBM-a Sjeverne Koreje ocijenjen kao neuspješan, ali je rekao da postoji zabrinutost jer Pjongjang "nastavlja testirati i poboljšavati se prilično brzim tempom".
Drugi kažu da iako Sjeverna Koreja još nije testirala vozilo za ponovni ulazak, to ne znači da nema taj kapacitet. "Nisu poslali plovila s telemetrijskim mogućnostima za praćenje projektila koji se spuštaju u vodu", rekao je Mark Fitzpatrick, suradnik na Međunarodnom institutu za strateške studije. “I budući da nismo vidjeli ovu sposobnost ponovnog ulaska, neki ljudi kažu da Sjeverna Koreja ne zna kako to učiniti. Ali vjerujem da vjerojatno imaju, da su njihovi inženjeri, njihovi znanstvenici sposobni za to. I napravili su toliko testova projektila da, iako nisu imali test ponovnog ulaska, sam po sebi, vjerojatno to mogu učiniti."
Druge sposobnosti koje je Sjeverna Koreja nastojala unaprijediti ove godine uključuju manevriranje projektilima ili sposobnost izbjegavanja obrane, kao i lansiranja s različitih platformi, uključujući željezničke vagone i novu eksperimentalnu podmornicu, što sve može otežati neprijateljima otkrivanje i uništenje oružja.
Sjeverna Koreja također je testirala rakete na kruto gorivo, tehnologiju koja rakete čini lakšim za transport i bržim za lansiranje od onih na tekuće gorivo. Unatoč ovim razvojima, stručnjaci primjećuju da SAD – koji ima baze i trupe u Južnoj Koreji i Japanu – zadržava ogromnu nuklearnu i konvencionalnu vojnu nadmoć nad Sjevernom Korejom.
Fitzpatrick je rekao da Washington ima mogućnost napasti Sjevernu Koreju koristeći projektile lansirane sa svojih podmornica u Pacifiku i iz bombardera B-52, kao i koristeći srednje projektile lansirane iz Guama i ICBM rakete lansirane sa zapadne obale u Kaliforniji. Tako je, zapravo, rekao da očekuje da će doći do neke vrste "uzajamnog odvraćanja" u sjeveroistočnoj Aziji, gdje će "Sjeverna Koreja odvratiti SAD od pokretanja preventivnog rata, a SAD će odvratiti Sjevernu Koreju od upotrebe nuklearnog oružja".
