U unutrašnje stvari Crne Gore se, preko Srpske pravoslavne crkve (SPC), umiješala politika za koju se očekivalo da je nestala sa ovih prostora, a koja promovira kroz poruku takozvanog ''srpskog svijeta'', ocjenio je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa bivši predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić.
Posjet crnogorskog predsjednika Mile Đukanovića Hrvatskoj na poziv predsjednika Zorana Milanovića, neposredno nakon cetinjskih sukoba, Mesić vidi kao potvrdu dobrih odnosa dviju država. Milanović je prilikom posjeta podržao Đukanovićevu politiku, poručivši da će skrenuti pažnju zapadnim partnerima na krizu u Crnoj Gori, nastalu nakon ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Cetinju, unatoč prosvjedima.
Govoreći o događanjima u Crnoj Gori, Mesić je rekao da ona jesu njeno unutrašnje pitanje, ali imaju i drugih implikacija. Smatra da je riječ o uplitanju Srpske pravoslavne crkve, vrha pravoslavne crkve iz Beograda, u vjerska pitanja, ali i državne poslove Crne Gore.
''Onda se to može gledati i sa šireg aspekta jer nije dobro da se crkva miješa u državne poslove'', kazao je Mesić i dodao da se ni država ne bi trebala miješati u crkvene poslove niti crkva u državne.
Nekadašnji predsjednik kazao je da ima onih krugova u Srbiji koji žive u iluziji da se putem SPC-a može promijeniti pozicija Crne Gore u svijetu, da se može na neki način kroz crkvenu politiku privesti Crna Gora u krug 'srpskog svijeta'.
''To su priče iluzionista. Od toga nema ništa'', smatra Mesić.
Raspad Jugoslavije
Komentirao je trenutnu politiku Srbije na području jugoistoka Europe.
''Sasvim je jasno da je Titova Jugoslavija imala tri glavna integrativna faktora. Jedan je bio Tito i njegova karizma, kao ratni pobjednik nakon Drugog svjetskog rata. Drugo, kao jedan od najvećih političara samim formiranjem Pokreta nesvrstanih svrstao se u velike ili najveće državnike jer je okupio preko 150 država i preko tog pokreta komunicirao sa zaraćenima u Hladnom ratu između Istoka i Zapada'', kazao je Mesić.
Drugi faktor bio je Savez komunista Jugoslavije, razbijen voljom Slobodana Miloševića i Saveza komunista Srbije, a treći faktor bila je Jugoslavenska armija jer je praktično prestala biti jugoslavenska kad su iz nje izašli Slovenci, Albanci, Hrvati i Bošnjaci. Ona se pretvarala u srpsku armiju i Milošević je bio uvjeren da s tom armijom može ostvariti političke ciljeve, kazao je nekadašnji hrvatski predsjednik.
''Milošević je varao svijet da se bori za Jugoslaviju, a varao je i Srbe. Varao ih je jer je tvrdio 'živjeli ste u jednoj državi, živjet ćete i dalje u jednoj državi'', kazao je Mesić.
On tu nije mislio na Jugoslaviju, jer je nju razarao svim sredstvima. On je njima poručio: ''Morate donijeti miraz velikoj Srbiji u teritorijama. To je bila njegova politika - 65 posto Bosne i Hercegovine, a od drugih što se otme. Na Sloveniju nije računao. U Sloveniji nema autohtonog srpskog stanovništva'', kazao je Mesić. Zbog toga što su, naveo je, nestali integrativni faktori trebalo je ići na novi politički dogovor.
''To je ono što nismo uspjeli. Ja, kao član Predsjedništva Jugoslavije, a kasnije i predsjednik Predsjedništva, pokušavao sam na sve načine da nađemo novi politički dogovor. A to je konfederacija. Da smo to uspjeli, izbjegli bismo rat jer bismo se dogovorili. Oročili bismo konfederaciju na tri, pet ili osam godina, koliko se dogovorimo. Da se dogovorimo koji će biti konfederalni poslovi, a koji poslovi se prenose na novoosnovane države. Konstitutivni elementi bi se osamostalili i potpisali bismo konfederalni sporazum'', prisjetio se Mesić dana raspada Jugoslavije.
Ovako smo dobili 'komadanje' Jugoslavije izazvanim ratom, što je Milošević priželjkivao.
''Tu je našao suradnika, predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana jer je i on pomislio da bi malo mogao proširiti hrvatske granice. Dakle pokušaj dogovora o podjeli Bosne pravi je uzrok rata'', smatra drugi hrvatski predsjednik.
Naveo je i da smo imali 100 tisuća mrtvih, a granica se nije promijenila ni milimetar.
''Vraćamo se na one poruke 'srpskog svijeta', koje je slao Ilija Garašanin, poput 'ujedinjenje zemalja gdje god žive Srbi', potom Stevana Moljevića, člana štaba Draže Mihailovića, koji je plasirao ideje o proširenju srpskih granica. Imamo opet te pokušaje jer neki nikako ne mogu prihvatiti to da se granice ne mogu mijenjati, da su granice zadane, arhitektura Europe je završena i prema tome i arhitektura granica Srbije i prema Crnoj Gori i prema Kosovu'', poručio je Mesić.
