Nakon što su se ruske snage povukle iz južnog lučkog grada Hersona, 26-godišnji Serhij Novosad vratio se u malo selo Lvovskij Otrubi gdje je odrastao, tražeći svog oca i baku.
Stigavši u obiteljsku kuću, prvo što je primijetio bile su očeve cipele kako leže u uskom rovu iskopanom u dvorištu kuće preko puta. Prije nego što pobliže pogleda ono za što se boji da je mjesto zločina, morat će pričekati dugih 10 dana - prvo pirotehničare, a zatim policiju, piše New York Times.
Serhij je stigao kući, ali oca i bake nije bilo
Kako je položaj Rusa u Hersonu postajao sve ugroženiji, tako je njihova okupacijska taktika postajala sve barbarskija. Novosad je molio oca i baku da napuste svoje selo i pridruže mu se u Kijevu. Ali njegov otac, koji se također zove Serhij, to nije htio. Poljoprivrednik je i mora brinuti o svome imanju, rekao je. Život u gradu nije za njega. Njih su dvoje ostali u kontaktu do posljednjih dana ruske okupacije, pazili su što govore na mobitele pretpostavljajući da će ih Rusi prisluškivati.
Ali 10. studenog, kada je Rusija bila u završnoj fazi povlačenja, očev telefon je prestao raditi i Serhij je odlučio otići iz Kijeva do Hersonske regije, koja je još uvijek ratna zona i gdje su ruske granate u petak ubile 10 ljudi.
Kada je stigao u obiteljsku kuću, zatekao je tamo ukrajinske vojnike. Pitao ih je gdje mu je otac. Slegnuli su ramenima i pokazali na nešto što je izgledalo kao improvizirana grobnica s križem ispred kuće.
Rusi 'posijali' nagazne mine čak i među igračke
Rusi su obiteljsku kuću koristili kao svojevrsnu bazu, što se vidjelo po odbačenim ruskim uniformama i čizmama, desecima praznih sanduka streljiva, opscenim škrabotinama po zidovima i polupojedenim kobasicama i mesnim konzervama. I prijetnji od mina.
Rostislav Smirnov, savjetnik ukrajinskog ministra unutarnjih poslova, rekao je da usprkos tomu što je više od 5000 nagaznih mina u okolici očišćeno, još ih ima posvuda, uključujući i one skrivene iza dječjih igračaka. “Između dvije nogometne lopte bila je nagazna mina', rekao je.
Koristeći kuku na kraju dugačke osovine, vojnici su pažljivo uklonili drveni križ u slučaju da je bio miniran. Tada je trebalo čekati preopterećenu policiju koja je stigla tek nekoliko dana kasnije.
Pod križem na vrhu plitkog groba pronašao je oca
Dok su policajci počeli čistiti zemlju s plitkog groba, Serhij je prepoznao stopala svoga oca. Otkrio je i bakin štap. Krvava, u modricama i izrešetana tijela, prekrivena samo s nekoliko centimetara zemlje i valovitim limovima, jasno su pokazala da su 49-godišnji Serhij Novosad i njegova majka Ljubova, 78-godišnjakinja, dočekali strašan kraj .
Andrij Kovaljenko, regionalni tužitelj u Hersonu, rekao je da će njihova smrt biti pridodana u više od 6000 kaznenih slučajeva otvorenih u i oko Khersona od početka rata. Većina ih se temelji na svjedočenjima ljudi koji su pobjegli iz tog područja. Zadatak za tužitelje je težak i oni sada rade pod svakodnevnim ruskim granatiranjem na mjestima bez struje i nepouzdanih komunikacijskih mreža.
Kada su Rusi istjerani s područja Kijeva na samom početku rata, nije bilo vremena za skrivanje dokaza o zločinima i tijela civila koje su ubile ruske snage bila su razbacana po ulicama. Nakon što su ruske snage istjerane iz sjeveroistočne Harkivske regije, ukrajinski tužitelji i neovisni novinari brzo su dokumentirali masovne grobnice, komore za mučenje i druge dokaze o ubojstvima i brutalnostima.
Rusko povlačenje iz Hersona bilo je drugačije
Ali rusko povlačenje iz Hersona na drugu obalu Dnjepra trajalo je tjednima, ostavljajući vremena ruskim trupama da sustavno pljačkaju grad i prikriju dokaze o ratnim zločinima. Tek sada, s povlačenjem Rusa s tog područja, bilo je moguće neovisno istražiti navode o zločinima, uključujući mučenja, otmice, ubojstva i seksualno nasilje. No, taj posao komplicira činjenica da ruske snage sada pojačavaju granatiranje Hersona i okolnih gradova i sela. A mnoga svjedočanstva svjedoka datiraju mjesecima unatrag, s tim da se neka ne mogu provjeriti.
Poput svjedočenja 54-godišnje Ljubov Javorskaje. Ona je živjela u blizini odlagališta otpada u predgrađu Hersona, koji je sada pretvoren u ruševine. Pocijepane ruske i ukrajinske uniforme, pohabane borbene kacige i plinske maske bile su razbacane u moru smeća. Ali skrivena duboko ispod smeća, bojala se, bila su pougljenjena tijela ljudi koje su spalili ruski vojnici tijekom gotovo devetomjesečne okupacije.
'Osjetio se drugačiji miris... miris spaljenog ljudskog tiijela'
''Smrdjelo je na leševe. Svaki dan hodam ovom cestom do posla i sigurna sam u to. Znam svaki miris: zagorjelog pileta, krpe… Ovaj miris je posve drugačiji”, rekla je. Bio je to miris spaljenog ljudskog mesa.
Nije mogla reći čije je tijelo spaljeno, a područje oko odlagališta ranije ovog tjedna ogradilo je ukrajinsko osiguranje. Fotograf New York Timesa vidio je uokolo desetak praznih spremnika goriva i hrpe novog smeća povrh onog starog. Javorskaja je rekla da je ljetos prvi put osjetila čudan miris. "To se događa kada je vruće: u lipnju, srpnju i kolovozu", kaže ona. "Ovaj dim je bio drugačiji, miris je drugačiji."
Rusi su na odlasku spaljivali tijela svojih vojnika
Njezin iskaz poklapa se s iskazom drugih stanovnika koji žive u blizini odlagališta, kao i s izvješćem ukrajinske vojne obavještajne službe ovog ljeta da Rusija koristi zapaljene jame ne za pokapanje civila, već za kremiranje ostataka svojih vojnika u Hersonu kako bi prikrila pravi broj svojih žrtava.
Ukrajinski tužitelji i obavještajni dužnosnici kažu da su upoznati s izvješćima da su Rusi spaljivali vlastite poginule vojnike. Ali s toliko navoda o ratnim zločinima koje treba istražiti, rekli su, utvrđivanje istinitosti tih izvješća nije prioritet.
Što se tiče Serhija Novosada, on je zahvalan što, za razliku od mnogih drugih, barem zna sudbinu svog oca i bake. Kaže da će ih propisno pokopati i potom se vratiti u Kijev, jer za njega u kući iz djetinjstva nije ostalo ničega.
