Mlađa kćer 46-godišnje Gorice Lukić boluje od hemofilije, von Willebrandov sindroma i poremećaja u koagulaciji krvi, a trajno joj je oštećen i centar za ravnotežu.
"To su rijetke bolesti, ali uz odgovarajuću terapiju Darija bi mogla normalno funkcionirati i pohađati nastavu u školi. Bila je odličan đak", kaže nesretna žena za Blic. Skupe lijekove, međutim, Gorica, kao i roditelji ostale djece u Srbiji pogođene sličnim bolestima mora sama kupovati.
Smilovali se i kamatari
Zahvaljujući dobrim ljudima, Gorica je već dva puta vodila kćer u jednu tursku kliniku: od ukupno deset tisuća eura, njihovi prilozi pokrili su 5.500, a ostali dio iznosa je pribavila sama. Terapija koja je tamo primijenjena znatno je popravila stanje teško bolesne 13-godišnjakinje, pa će početkom sljedećeg mjeseca opet ići na liječenje u Tursku.
"Prodala sam sve što sam imala za liječenje djeteta, a dio sam pozajmila od ljudi koji obično daju novac pod kamatu. Meni je nisu htjeli zaračunati", kaže ova ponosna žena.
A 11. rujna, nezadovoljna odnosom države prema djeci koja boluju od rijetkih bolesti, uputila se u Beograd, ministru Aleksandru Vulinu.
Borba za bolesnu djecu
"Tražim da se obiđu sva djeca s rijetkim bolestima u poplavljenim područjima, i registrira njihov položaj; tražim da se za njih osigura stručna briga, lijekovi i posebna hrana, u slučajevima gdje je to potrebno; da se uvedu novčane kazne za njihovu diskriminaciju, a ta sredstva uplaćuju u poseban fond; da se državni službenici za diskriminaciju takve djece kažnjavaju otkazima" kaže.
Iz Banje Koviljače na put dug 145 kilometara krenula je pješice. Iz protesta, i da bi skrenula pažnju javnosti na ovaj problem. Tek trećeg dana, poslije pređenih 105 km, ministar je našao vrijeme za nju.
