Nakon što je u srijedu majka dječaka (13), koji je u jednoj osnovnoj školi u elitnom dijelu Beograda ubio devetoro kolega i čuvara škole ispitana u policiji, isplivali su pojedini detalji o životu obitelji, javlja Kurir.
Više javno tužilaštvo u Beogradu priopćilo je da su oni preuzeli slučaj dječakove majke, te da je pokrenuta predistraga kako bi se utvrdilo je li dječak bio zlostavljan i zanemarivan u obitelji.
Navodno je majka satima u policiji govorila o odnosu sa sinom, njegovom ponašanju, njenim zapažanjima, a navodno je rekla da je neka sinovljeva "čudna" ponašanja pripisivala pubertetu.
Ljubiša Božić, specijalist sudske medicine i sudski vještak rekao je da na osnovu do sada dostupnih informacija, može se zaključiti da dječak u ključnim momentima, prije nego što je skovao plan zločina, nije dobivao dovoljno pažnje od ljudi koji ga okružuju.
"Istina je da je majka mogla odreagirati da je primijetila da nešto nije u redu, a to bi vidjela da se maksimalno fokusirala na dječaka. Međutim, promjene kod djece tog uzrasta su česte i negdje je logično to pripisati pubertetu, ali nitko ne poznaje vaše dijete bolje od vas i da je fokus bio na njemu, moguće je da bi mnoge stvari bile drugačije“, rekao je Božić za Kurir.
Prema njegovim riječima, dječak se čak nije ni ponašao kao ima 13 godina, a svoje ponašanje je, kako dodaje, prema najbližima promijenio točno onda kada je skovao pakleni plan.
Sam sebi je bio problem
"On u glavi i fiziološki ima 20 godina, tu nema nikakve dileme. Ponaša se i razmišlja kao dvadesetogodišnjak. On je tražio pažnju od okoline, roditelja, prijatelja, a kad je vidio da oni ne reagiraju na njega onako kako bi on to želio, u tom trenutku počeo je kovati plan i "stavio je masku"“, rekao je.
Dječak se, objašnjava, kada je sve isplanirao, počeo normalno ponašati prema roditeljima i prijateljima. "To je najvjerojatnije napravio jer nije želio da se njegovo ponašanje ispituje i da mu ne pokvare plan. Ono što je bilo izraženo u njegovom ponašanju je osjećaj da je drugačiji“, kaže i dodaje da je bio naročito narcisoidan.
"Dječak je, što se vidjelo i ranije u njegovom ponašanju prema kolegama u školi, bio uvjeren da je drugačiji od svih, ali u smislu da je bolji. On je sam sebi bio idol i to je nešto što je naučio u svom primarnom okruženju“, dodao je.
Prema njegovim riječima, dječak je sam bio svoj najveći problem, a zanemarivanje od strane roditelja u ovom slučaju ne može se gledati, jer je njega bilo prvenstveno u dječakovoj glavi.
