Bilo bi pretjerano reći da je to bilo kao kad bi u ona davna doba drug Staljin okupio sve šefove svoje administracije za stolom, pa krenuo vaditi mast jednome od njih kao primjeru nesposobnosti i, najgore, osobnog razočarenja u njega.
Ali, nemoguće je ne primijetiti stilske sličnosti toga s onime što je predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko priredio svom ministru sporta i turizma Sergeju Mihailoviču Kovalčuku. I to pred televizijskim kamerama nacionalne televizije, što je ulovio i javno objavio Francis Scarr, novinar BBC-ovog posebnog odjela Monitoring.
Lukašenko, prvi i zasad jedini predsjednik Bjelorusije još tamo od 1994., sjedio je na čelu stola, s njegove lijeve strane dvojica, a s desne još dvojica vladinih dužnosnika. Onim drugim sebi zdesna, ministrom sporta, predsjednik nije bio zadovoljan. Jako…
"Traje svjetsko prvenstvo (u nogometu)", bilo je ono što je žuljalo Lukašenka, "a Sergeju Mihailoviču, iz nekog razloga, tamo nisam primijetio naše nogometaše. Ili ja, možda, (prvenstvo) ne gledam dovoljno?"
"Ne, dovoljno ga vi gledate", tihim glasom mu je potvrdio dojam ministar sporta.
"Da, sigurno da gledam dovoljno! Ali nas tamo nema niti blizu!", podigao je Lukašenko glas na višu razinu, "Štoviše, uspoređujem igru naših nogometaša s igrom koja se tamo prikazuje. I oni tako igraju i zimi! I kao bivšeg nogometaša koji je je puno igrao, to mi je strašno!"
"Taj sport, kao mnogi drugi, u užasnom je stanju. Kad sam vas imenovao na ovu poziciju, nadao sam se da ćete, kao čovjek iz vojske, koji voli sport, koji ga razumije, promijeniti to stanje…", kazao je Lukašenko skrušenom ministru Kovalčuku koji je cijelo vrijeme samo kimao glavom, potvrđujući, dok su ostali za stolom tmurno, pognutih glava, buljili u svoje bilješke.
Danas 65-godišnji Lukašenko na vlast je došao na prvim višestranačkim izborima u Bjelorusiji, osvojivši 1994. 45 posto glasova. Drugi mandat osvojio je već sa 76 posto glasova, potom sa 80 posto… i tako je to išlo dalje.
Bjelorusija je danas jedina država u Europi čijeg se predsjednika nerijetko naziva i "diktatorom", jedina je koja još nije ukinula smrtnu kaznu, ima daleko najduže vladajućeg predsjednika u Europi, zapravo jednog od najduže vladajućeg u svijetu uopće i jedina je zemlja u Europi aktivno uključena na strani Rusije u ratu u Ukrajini.
Sergej Mihailovič Kovalčuk je, pak, njegov 54-godišnji službenik od dugogodišnjeg povjerenja koji je, prije nego što je 2018. dobio u vladi resor sporta, 14 godina bio šef Ureda za sigurnost predsjednika Republike Bjelorusije. Do tada je bio vojnik, kako mu je predbacio Lukašenko da se unatoč tome nije baš iskazao, javno, na televiziji, pred milijunima gledatelja.
