Grčki Židov Marcel Nadjari na komadićima papira opisao je kako su tisuće Židova bili poslani u plinske komore. Tamo su bili natrpani 'poput sardina', napisao je, prenosi BBC.
Obitelj mu je ubijena u Auschwitzu, žudio je za osvetom
1944. godine ovaj tada 26-godišnjak gorio je od želje za osvetom. Od drugih je Židova čuo da su mu majka, otac i sestra Nelli umrli u Auschwitz Birkenauu godinu ranije, pod nacističkom okupacijom Poljske.
'Često sam mislio da bih i ja trebao umrijeti i sve to okončati. No želja za osvetom me držala. Želio sam i želim živjeti da osvetim smrt majke, oca i moje drage male sestrice', napisao je.
On je jedan od dvije tisuće članova Sonderkomanda, židovskih robova SS-a koji su morali ispraćati druge Židove u plinske komore. Zatim su morali spaliti tijela, skupiti zlato i žensku kosu, a pepeo baciti u rijeku.
Svjedočio je mašineriji ubijanja nacističke Njemačke, a poput mnogih drugih, znao je da je samo pitanje vremena kada će SS smaknuti i njih.
U studenom 1944. Nadjari je svoje zapise stavio u termosicu i zatvorio ju plastičnim čepom. Zatim je termosicu stavio u kožni džep i zakopao ju u blizini krematorija.
'To je bila velika zgrada sa širokim dimnjakom i 15 peći. Ispod vrta su bila dva ogromna podruma. U jednom su se ljudi skidali, a drugi je bio plinska komora u kojoj su umirali. U nju su ulazili goli, oko njih tri tisuće odjednom. Tamo su ih zaključavali i puštali plin. Nakon šest ili sedam minuta patnje, umrli bi', napisao je.
Opisuje i kako su Nijemci instalirali cijevi da bi plinske komore izgledale poput sobe za tuširanje.
'Morali smo odvlačiti tijela nevinih žena i djece...'
'Kanistere s plinom uvijek su dostavljali u njemačkim vozilima Crvenog križa, a tamo su bila dvojica pripadnika SS-a. Plin su puštali kroz otvore, a pola sada kasnije, počinjao je naš posao. Morali smo odvlačiti tijela tih nevinih žena i djece u lift koji ih je vodio do peći.'
Pepeo svake odrasle osobe težio je oko 640 grama, zapisao je.
Iz njegovih je bilješki jasno da je i sam očekivao smrt u logoru, no ovo je bila njegova poruka vanjskom svijetu. Poruka koja je za njega mogla značiti smrt, ako ga SS-ovci otkriju.
36 godina kasnije, poljski je student šumarstva slučajno otkrio zakopanu termosicu. Bila je na dubini od oko 40 centimetara.
Nadjari je nekim čudom preživio Auschwitz i deportaciju u koncentracijski logor Mauthausen u Austriji nakon kolapsa Trećeg Reicha.
Nakon rata se oženio, a 1951. se odselio u New York. Već je imao jednogodišnjeg sina, a 1957. je njegova žena Rosa rodila i djevojčicu. Nazvali su ju Nelli, po Marcelovoj voljenoj ubijenoj sestri.
Ruski povjesničar pronašao zakopane zapise
U predratnom je Thessalonikiju radio kao trgovac, dok je u New Yorku zarađivao kao krojač.
Nadjari je umro 1971. kad je imao 53 godina, devet godina prije otkrića njegovih poruka iz Auschwitza.
Mokro tlo je dalo svoje pa je tada samo 10 posto njegovih zapisa bilo čitko. Kasnije ih je ruski povjesničar Pavel Polian odlučio dešifrirati koristeći modernu tehnologiju. Takvi rijetki i direktni dokazi važni su za dokumentiranje holokausta, kaže Polian.
Prošlog je mjeseca Institut za suvremenu povijest u Munchenu objavio njegova otkrića na njemačkom.
Prema Nadjarijevim procjenama, u Auschwitzu je ubijeno 1,4 milijuna ljudi. Povjesničari tvrde da su nacisti ubili više od 1.1 milijuna Židova u tom kompleksu, te još 300.000 drugih, većinom Poljaka i sovjetskih ratnih zatvorenika.
'Zarobljenici su očito zbrajali žrtve s obzirom na broj vlakova koji je stigao', kaže Polian.
'Ističe se Nadjarijeva želja za osvetom. U svojim zapisima puno pažnje posvećuje obitelji, na primjer, naveo je svoju želju o tome tko treba dobiti klavir njegove mrtve sestre', dodaje.
Nadjari je u svojim memoarima zatražio na njemačkom, poljskom i francuskom od onoga tko zapise pronađe, da ih proslijedi grčkom veleposlanstvu, a ono ih treba dati njegovom prijatelju Dimitriosu Stefanidesu.
