Ivana Bradara mlada je inženjerka građevine iz BiH, koja je odmah po završetku studija dobila stalni posao u jednoj od vodećih tvrtki u zemlji, s natprosječnom plaćom. No, bez obzira na to, ona je željela nešto više. I to je našla u Njemačkoj.
Ivana je odselila u Düsseldorf, koji već doživljava svojim gradom.
'Sarajevo je moj grad i radujem se svaki put kada odem u BiH, ali nakon dva-tri dana poželim se vratiti kući u Düsseldorf. Ovdje je sve uređeno, sve se planira, poštuju se pravila, postoji perspektiva da se dalje znanstveno usavršavam, učim novi jezik, mnogo je viša kvaliteta života, što meni osobno savršeno odgovara', kazala je Ivana za Deutsche Welle.
Htjela je više od onog što joj je pružala BiH
Ona je htjela nešto više od onoga što joj je pružala sredina u kojoj je živjela, priznala je, rekavši kako nije otišla trbuhom za kruhom, već su je na to natjerale 'sredina, poremećen sustav vrijednosti, nedostatak perspektive za mlade, sigurnosna situacija i druge anomalije u bosanskohercegovačkom društvu.'
'Uvijek sam htjela postići nešto više od onoga što mogu u BiH i htjela sam se okušati u inozemstvu. Ovdje kontrolori u tramvajima zarađuju kao inženjeri početnici u BiH, ovdje se jednostavno zna kako se tko vrednuje', rekla je Bradara.
Dala je otkaz u tvrtki u kojoj je radila i posvetila se učenju njemačkog jezika, pola godine pohađala je tečajeve na Goethe institutu u Sarajevu.
U dva dana dobila odgovore na pet prijava za posao
'Kada sam odlučila otići u Njemačku uzimala sam privatne satove jezika: svaki dan sam učila njemački po četiri, pet sati. Potom sam došla kod brata u Köln u namjeri da nastavim usavršavati znanje jezika i usput slati prijave za posao. Poslala sam pet prijava i mislila sam da će procedura trajati nekoliko mjeseci. Međutim, za dva dana sam dobila odgovore na svih pet prijava i dva termina za razgovor', prisjetila se Ivana koja je posao dobila nakon tjedan dana.
Sada radi u uglednoj projektantskoj tvrtki koja zapošljava više od 800 inženjera.
No, priznaje da joj je uklapanje u novu sredinu bilo jako stresno iskustvo.
Početak je bio jako težak
'Iako sam, zahvaljujući znanju u struci, lako dobila posao, meni je to bilo najteže razdoblje u životu. Njemački sam dobro poznavala i govorila, ali jezik s tečajeva nije isti kao onaj koji se svakodnevno govori. Događalo se da na stručnim razgovorima ne razumijem pola onoga što mi je rečeno. No, bila sam uporna i sve te riječi i termine koje nisam razumjela odmah sam prevodila i učila', kazala je.
Sljedećih 10 mjeseci provela je svakodnevno učeći jezik i stručnu terminologiju, dok su joj kolege pomagale da se što lakše uklopi u kolektiv.
Ivana priznaje da su joj znanje i iskustvo koje je stekla u Sarajevu mnogo pomogli u Njemačkoj.
'Ovdje je sve naprednije'
'Inženjeri u BiH ne zaostaju za kolegama u Njemačkoj. Naravno, ovdje je sve naprednije, bolje strukturirano i brže, ali su tehnologije i sam posao isti. Nijemci cijene naše inženjere, jer s njima imaju pozitivna iskustva', rekla je Bradara.
Ivana se osim poslom bavi i sportom pa je tako nastavila dugogodišnje bavljenje odbojkom.
'Posjetila sam nekoliko drugoligaških odbojkaških utakmica i vidjela da je to razina igre koja bi meni trenutačno odgovarala. Napisala sam e-mail klubu TSV Bayer 04 iz Leverkusena i za sat vremena sam dobila poziv da dođem na probni trening, nakon čega sam postala dio te ekipe. Naporno je, jer odmah poslije posla krećem na dvosatni trening u Leverkusen, ali sam odlučila ustrajati, jer je sport važan dio mene. Od sporta također zarađujem, iako to nisu velike sume, kao u prvoj ligi, ali mi itekako dobro dođe ta zarada', ispričala je Ivana.
