Neposredno nakon ruske invazije na Ukrajinu, Peking je bio na oprezu. Tjednima nakon što su ruske trupe prešle granicu Ukrajine, kineske poruke bile su nespretne i zbunjujuće dok su kineski diplomati, propagandisti i glasnogovornici ministarstva vanjskih poslova sami pokušavali dokučiti stav kineskog predsjednika Xi Jinpinga o sukobu.
Xijevo "bezgranično" partnerstvo s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom stvaralo je sve veće troškove reputacije, piše Foreign Affair.
Gotovo šest mjeseci nakon izbijanja rata čiji kraj nije na vidiku, Peking je uvelike zauzeo svoje stajalište. Rana zabrinutost da bi rat značajno povećao ukupnu europsku obrambenu potrošnju još se nije ostvarila. Iako bi Kina više voljela da rat završi jasnom ruskom pobjedom, druga najbolja opcija bila bi vidjeti da Sjedinjene Države i Europa iscrpe svoje zalihe vojne opreme kao podršku Ukrajini. U međuvremenu, rastući troškovi energije i inflacija ugrožavaju odlučnost europskih vlada da se pridržavaju sankcija, signalizirajući Pekingu potencijalnu eroziju transatlantskog jedinstva. I premda se u naprednim demokracijama javno mnijenje o Kini očito pogoršalo, diljem "globalnog juga", Peking i dalje uživa velik ugled.
Istodobno, Peking je zaključio da je bez obzira na ishod rata njegovo vlastito vanjsko okruženje postalo opasnije. Kineski analitičari vide rastući raskol između zapadnih demokracija i raznih nedemokratskih zemalja, uključujući Kinu i Rusiju. Kina je zabrinuta da bi Sjedinjene Države mogle iskoristiti ovu rastuću crtu rasjeda kako bi izgradile ekonomske, tehnološke ili sigurnosne koalicije da je obuzdaju. Vjeruje se da Washington i Taipei namjerno raspiruju napetosti u regiji izravnim povezivanjem napada na Ukrajinu sa sigurnošću i sigurnošću Tajvana. I zabrinuta je da će rastuća međunarodna potpora Tajvanu poremetiti njegove planove za "ponovno ujedinjenje".
Peking u ofenzivi
Ove percepcije uplitanja Zapada ponovno su gurnule Peking u ofenzivu. Krećući se naprijed, vanjska politika Kine sve će više biti definirana ratobornijim zastupanjem njezinih interesa i istraživanjem novih putova do globalne moći koji zaobilaze uporne točke koje kontrolira Zapad.
Preorijentacija Pekinga od invazije očita je u nekoliko područja. Na najvišoj razini bilo je kinesko otkrivanje novog strateškog okvira ranije ove godine, koji je nazvala "Globalna sigurnosna inicijativa" (GSI). Iako je još uvijek u ranoj fazi, GSI konsolidira nekoliko niti Pekinške konceptualizacije o globalnom poretku koja se razvija. Još važnije, to signalizira Xijev pokušaj potkopavanja međunarodnog povjerenja u Sjedinjene Države kao pružatelja regionalne i globalne stabilnosti i stvaranja platforme oko koje Kina može opravdati povećanje vlastitih partnerstava. GSI se također suprotstavlja onome što Peking smatra lažnim prikazima kineske agresivnosti i revizionizma.
Xi je prvi put predstavio GSI tijekom virtualnog govora u travnju. Strogo govoreći, u Xijevom govoru bilo je malo novog sadržaja. No, najavljujući GSI, Xi je nastojao preoteti narativnu kontrolu nad globalnom sigurnošću od Sjedinjenih Država i njihovih saveznika u Europi i Indo-Pacifiku te obeshrabriti zemlje da se pridruže vojnim blokovima ili grupacijama predvođenim SAD-om. Ovom inicijativom Xi je stavio nešto drugo na stol kako bi se natjecao u raspravi koju vode Sjedinjene Države o tome kako bi međunarodni poredak trebao izgledati nakon rata u Ukrajini. Srž šire priče Pekinga je da je Kina sila stabilnosti i predvidljivosti u suočavanju sa sve nestabilnijim i nepredvidljivijim SAD-om.
Također, Peking se nastavlja pozicionirati kao inovator i lider u globalnom upravljanju dvadeset prvog stoljeća. Od početnog predstavljanja GSI-ja, postalo je standardna stavka za uključivanje u očitavanja sastanaka iz kineskih bilateralnih i multilateralnih angažmana diljem jugoistočne Azije, Afrike i Latinske Amerike, dokaze da se Peking zalaže za diplomatsku normalizaciju svoje nove inicijative, i stoga, uključivanje u narodni jezik globalnog upravljanja. Iako GSI možda neće dobiti veliku popularnost u Tokiju, Canberri ili Bruxellesu, naći će odjeka u Jakarti, Islamabadu i Montevideu, gdje je očigledna frustracija elementima poretka predvođenog SAD-om.
'Nedjeljiva sigurnost'
Xijev govor u travnju također je potvrdio da se strateško usklađivanje Kine i Rusije nastavlja, unatoč Putinovom katastrofalnom ratu u Ukrajini. Xi je posebno uključio referencu na "nedjeljivu sigurnost", izraz koji datira iz ranih 1970-ih i pregovora između Sovjetskog Saveza i Zapada poznatih kao Helsinški proces, ali pod Putinom, postao je skraćenica za argument Moskve da širenje NATO-a izravno ugrožava osjećaj sigurnosti Rusije. Kao što su kineski dužnosnici jasno rekli, Peking vidi izravnu suradnju između sve veće prisutnosti NATO-a u Europi i rastuće koalicije sigurnosnih partnera Sjedinjenih Država u Indo-Pacifiku.
Kao što je Le Yucheng, tada visoki dužnosnik ministarstva vanjskih poslova, rekao u govoru u svibnju: “Već neko vrijeme Sjedinjene Države pokazuju svoje mišiće na pragu Kine, stvarajući ekskluzivne skupine protiv Kine i rasplamsavajući pitanje Tajvana kako bi testirali kinesku crvenu liniju. Ako ovo nije azijsko-pacifička verzija širenja NATO-a prema istoku, što je onda?"
Ova povezanost ruskog sigurnosnog okruženja s kineskim također je bila središnja komponenta zajedničke izjave Xija i Putina 4. veljače.
Kao dio svoje reorijentacije nakon invazije, Kina također ubrzano jača partnerstva sa zemljama koje su izvan zapadnog tabora, to jest, s većinom "globalnog juga". Kina već dugo nastoji produbiti svoja prijateljstva u inozemstvu, ali sada shvaća da neke zemlje, poput europskih demokracija, nikada neće stati uz nju kada budu prisiljene birati. Govoreći o Ukrajini, Le je u ožujku požalio da "neke velike zemlje daju prazna obećanja malim zemljama, pretvaraju male zemlje u svog pijuna i čak ih koriste za vođenje ratova posrednika."
Peking se ne želi suočiti s istom sudbinom ako bi se našao u sukobu protiv Tajvana ili bilo kojeg od svojih susjeda. Kako je objasnio kineski učenjak Yuan Zheng, Peking vjeruje "da je potencijalni proxy rat ono što neki pojedinci i skupine u SAD-u očekuju da će se dogoditi u susjedstvu Kine." Čak i ako su kineski čelnici još uvijek uvjereni u politički sustav svoje zemlje i njezinu rastuću gospodarsku i vojnu moć, oni shvaćaju da ona još uvijek ovisi o vanjskim dobrima i resursima koji potiču njezin razvoj i rastuće vojne sposobnosti".
Natjecanje snajperista
Sukladno tome, Peking ubrzano produbljuje i širi partnerstva kako bi povećao svoj imunitet na sankcije i osigurao da nije sam u teškim vremenima. To uključuje jačanje bilateralnih odnosa sa Saudijskom Arabijom i Venezuelom. U kolovozu se očekuje da će Venezuela biti domaćin natjecanja snajperista u sklopu vojne vježbe na zapadnoj hemisferi koju vodi Rusija, a u kojoj će vjerojatno sudjelovati Kina, Rusija, Iran i deset drugih zemalja u demonstraciji sile protiv Sjedinjenih Država.
Kina također želi učvrstiti ekskluzivne blokove zemalja koje će je podržati, ili barem neće podržati Sjedinjene Države. Glavni među tim naporima je pokušaj Kine da ojača i proširi BRICS - Brazil, Rusiju, Indiju, Kinu i Južnu Afriku - kao alternativni blok svijeta u razvoju koji će se natjecati s Quadom, G-7 i G-20. U svibnju je kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi održao sastanak ministara vanjskih poslova BRICS-a na kojem je bilo dodatnih devet gostiju, uključujući goste iz Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Sljedeći mjesec, kao domaćin summita BRICS-a, Xi je zagovarao proširenje skupine i predložio nove zajedničke napore na digitalnom gospodarstvu, trgovini i ulaganjima te opskrbnom lancu. Xi je također pozvao 13 svjetskih čelnika da sudjeluju u dijalogu na visokoj razini o globalnom razvoju sa zemljama BRICS-a, uključujući iranskog predsjednika Ibrahima Raisija i kambodžanskog premijera Hun Sena. Nedugo zatim, Argentina i Iran službeno su podnijeli zahtjev za pridruživanje skupini BRICS-a, a Egipat, Saudijska Arabija i Turska također su izrazili interes za to. U srpnju je Moskva otišla toliko daleko da je predložila članicama skupine da "stvore novu svjetsku rezervnu valutu kako bi bolje služile svojim ekonomskim interesima".
Osim širenja BRICS-a, Peking nastoji transformirati Šangajsku organizaciju za suradnju (SCO), koja uključuje Rusiju, u snažan blok koji može utjecati na duboke političke, gospodarske i vojne veze. Kina se dugo zalagala za veću gospodarsku suradnju SCO-a i predložila uspostavu sporazuma o slobodnoj trgovini i stvaranje SCO banke. Iako su ove ideje prošle godine bile bez uspjeha, ove godine, u svibnju, SCO je raspravljao o potrebi za povećanjem interakcija među državama članicama, posebice o međunarodnoj sigurnosti i gospodarskoj suradnji. Kako se formalno članstvo SCO-a širi kako bi kasnije ove godine uključilo Iran, a potencijalno i Bjelorusiju u budućnosti, organizacija je spremna postati asertivnija na svjetskoj sceni. Doista, ovog lipnja Teheran je predložio da SCO usvoji jedinstvenu valutu i izrazio nadu da bi grupa mogla postati "koncert nezapadnih velikih sila".
Unutar oba bloka i izvan njih bit će sve važnije promatrati koliko su Kina, Rusija i Iran sposobni produbiti međusobne odnose i potaknuti šire svrstavanje među zemljama koje su nezadovoljne vodstvom SAD-a. Slično tome, mjera u kojoj Kina može iskoristiti svoje bliske odnose s Pakistanom i Saudijskom Arabijom za izgradnju podrške među muslimanskim zemljama, uključujući Organizaciju islamske suradnje i Vijeće za suradnju u Zaljevu, još je jedna varijabla koja utječe na potporu Kini među zemljama u razvoju.
Odlučne akcije
Posljednja komponenta preispitivanja kineske vanjske politike tiče se vojne sile. Peking vjeruje da Zapad nije u stanju razumjeti ili suosjećati s onim što smatra legitimnim ruskim sigurnosnim zabrinutostima. Nema razloga da Kina pretpostavi da će Sjedinjene Države i njihovi saveznici drugačije tretirati zabrinutost Kine. Budući da diplomacija nije učinkovita, Kina će možda morati upotrijebiti silu da pokaže svoju odlučnost.
To je osobito točno kada je u pitanju Tajvan, a Peking je sada zabrinutiji nego ikad zbog američkih namjera prema otoku i onoga što smatra sve češćim provokacijama. To je dovelo do rasprave među nekim analitičarima kineske vanjske politike o tome je li nova kriza u Tajvanskom tjesnacu neizbježna i, ako jest, kako bi se Kina trebala pripremiti. Yang Jiechi, diplomat koji je član kineskog Politbiroa, izjavio je da će Kina poduzeti "odlučne akcije", uključujući korištenje vojske, kako bi zaštitila svoje interese. U isto vrijeme, Kineska narodnooslobodilačka vojska se uključila u više vježbi u blizini Tajvana u nastojanju da odvrati potencijalnu intervenciju treće strane. Ova dinamika vjerojatno objašnjava zašto Peking izdaje neuobičajeno oštra upozorenja zbog posjeta Tajvanu koji planira Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa, rekavši da bi takvo putovanje "imalo ozbiljan negativan utjecaj na kinesko-američke odnose.”
Bila bi pogreška zanemariti kineska upozorenja i njezine prijetnje vojnom akcijom, samo zato što se prethodna upozorenja nisu ostvarila. Iako su izgledi za invaziju na Tajvan i dalje mali, Peking ima brojne načine eskalacije osim izravnog sukoba, uključujući slanje zrakoplova da prelijeću tajvanski teritorij. A kad bi Peking poduzeo drastičniju akciju zbog frustracije nedavnim ponašanjem SAD-a, to bi lako moglo izazvati potpunu krizu.
Novi plan igre
Hoće li nedavni napori Kine da promijeni ravnotežu zamaha i moći u svom smjeru uspjeti? Ostaje za vidjeti hoće li GSI iz temelja promijeniti međunarodni poredak ili čak postati ključni stup kineskog pristupa globalnom upravljanju. Kina je prije pokušavala i nije uspjela potaknuti raspravu o globalnoj sigurnosti, kao što je bio slučaj s novim konceptom sigurnosti, sigurnosnim okvirom koji je tražio veće gospodarske i diplomatske interakcije, a koji je prvi put artikuliran 1996.
Tada je, naravno, Kina imala daleko manje ekonomske i diplomatske poluge. I bez obzira na svoj konačni uspjeh, GSI je važan prozor u to kako će Peking nastojati usmjeriti razgovor o regionalnoj i globalnoj sigurnosti nakon nadolazećeg 20. stranačkog kongresa, koji bi se trebao održati na jesen.
Napori Pekinga da revitalizira i proširi postojeće organizacije kao što su BRICS i Šangajska organizacija za suradnju također se suočavaju s preprekama. Indija je, na primjer, članica oba bloka i može ograničiti sve otvorene antiameričke napore. Ali čak i marginalna poboljšanja u sposobnostima i koheziji ovih skupina pomogla bi Pekingu da otupi sve prisilne ili kaznene poteze koje bi Sjedinjene Države i njihovi saveznici mogli poduzeti protiv Kine u godinama koje dolaze.
Na papiru se već naziru početni obrisi kineskog novog plana igre. Dublje veze s “globalnim jugom”. Prenamjena postojećih institucija predvođenih Pekingom poput SCO-a. Novi koncepti sigurnosti koji su usklađeni s vlastitom vizijom međunarodnog poretka. Ako bi dobro prošla, ova bi strategija bez sumnje zakomplicirala vanjsku politiku SAD-a. Ali ti napori zahtijevaju dosta vremena i mogli bi propasti ako sve agresivnije i prisilno ponašanje Pekinga protiv njegovih susjeda izazove međunarodno protivljenje ili suzdržanost od suradnje s Kinom. Xijeva sklonost "autogolovima" i njegovo dramatično pretjerano zahvatanje pokazali su se najvećim pojedinačnim kočnicom kineske velike strategije. Njegova glad za moći mogla bi upropastiti kinesku vanjsku politiku.
