Jedne proljetne večeri 2004. godine dva muškarca i jedna žena ušli su u Ritz Casino u Londonu, popularno okupljalište za stari novac i nove bogataše, kraljevsku obitelj, saudijske šeike, tajkune i glumce.
Jedan od njih, Hrvat Niko T., pažljivo je promatrao stolove. Niko je već dolazio u ovaj kasino i otišao s dobitkom od nekoliko tisuća funti. Iako sumnjivo, osiguranje nije moglo pronaći dokaze da vara.
Niko je te večeri odabrao jedan stol, malo izdvojen od ostalih, za kojim su mu se pridružili društvo - srpski biznismen Nenad M. i Mađarica Livija P. Trojac je kupio žetone i počeo igrati.
Smirenost koja je bila neobična
Iako su bili za posebnim stolom, njihov način igre razlikovao ih je od ostalih, piše Bloomberg. Kad bi krupije zavrtio lopticu, njih troje bi čekalo šest do sedam sekundi i zatim brzo položili svoje oklade. Kretali su se brzo i složno. Ponekad bi gubili, ali uglavnom su dobivali, i to ogromne količine novca. No, ono što je kod njih bilo neobično jest smirenost s kojom su prihvaćali poraze i pobjede. Nisu reagirali.
U jednom trenutku, Nenad M. je ubacio 10,000 funti u žetonima i lijeno pogledao u stranu dok je loptica skakutala. Nije čak ni gledao kada je sletjela.
Problem nije bio pola milijuna funti dobitka. Igrači su rutinski zarađivali nekoliko milijuna funti po noći i odlazili noseći dizajnerske torbe pune novca. Problem je bio način na koji je ova trojka pobjeđivala - konstantno, stotinama rundi.
"Praktički je nemoguće predvidjeti broj koji će se pojaviti", napisao je svojedobno Stephen Hawking o ruletu. "Inače bi se fizičari obogatili u kasinima. Igra je osmišljena da bude nasumična - kaos, elegantno izveden u kružnim pokretima."
Policija ih uhitila, a oni su bili potpuno mirni
Niko i njegova ekipa više su puta uzeli 1,3 milijuna funti, a šefovima su najavili da se idući dan planiraju vratiti.
Zabrinuti šefovi u Ritzu pričali su s osobljem, razmontirali svaki rulet, pozvali policiju i odvjetnike, a britanski tabloidi saznali su za neobično "sretnu" trojku. Istraga nije otkrila ništa, a britanski Miror je u svojoj priči bombastično tvrdio da su Niko i njegovi prijatelji koristili "lasersku spravu" skrivenu u telefonu sa mikrokompjuterom kojim su zeznuli kotač.
Niko, Nenad i Livija su se iste noći vratili u Ritz, kao što su i obećali. Ovaj put odvedeni su u privatnu sobu gdje ih je čekala ekipa londonske metropolitanske policije. Policajac ih je pristojno obavijestio da su uhićeni zbog sumnje na "obmanu" te ih je priveo u obližnju policijsku postaju na razgovor. U međuvremenu im je pretražena obuća i odjeća i ništa nije pronađeno.
Niko i društvo reagirali su na uhićenje istom nadrealnom mirnoćom kakvu su pokazali na ruletu. U postaji su ispitivani odvojeno uz nazočnost prevoditelja. Niko je odbio odgovarati na pitanja.
Zamrznuli im dobitke
Nenad je bio razgovorljiviji, ali jednako nekooperativniji. Tvrdio je da je profesionalni kockar i da je toliko vješt da je mogao pobijediti u 70 posto slučajeva. Samo je "samodisciplina" ograničila njegov profit, rekao je. Obojica su zanijekala korištenje bilo koje vrste računala.
Jednako je teško bilo surađivati s Livijom, koja je, čini se, bila u emotivnoj vezi s Nenadom. Kad su joj pokazali snimku Nenada kako igra u Ritzu, detektiv joj je rekao: "To je tvoj dečko koji je dobio pola milijuna funti. To je kao dobitak na lotu. Ne pokazuješ nikakve emocije." Livija je slegnula ramenima. "Pa što?" odgovorila je.
Pretražujući hotelske sobe grupe, policajci su pronašli nekoliko stotina tisuća funti i popis kockarnica označenih simbolima: kvačicama, križićima, plusevima i minusima. Metova jedinica za pranje novca preuzela je istragu. U međuvremenu je policija ovlastila Ritz da Niki i Nenadu zamrzne dobitke kako ne bi mogli uzeti novac iz kockarnice i pobjeći.
Nakon što su pušteni uz jamčevinu, ekipa se zaustavila ispred kockarnice i kratko i bizarno razgovarali s portirom koji je to kasnije prijavio svojim nadređenima. Niko je rekao portiru da su vlasnici Ritza loši ljudi koji traže izgovor da ne plate. On i njegovi partneri tužit će ih, upozorio je.
Iskorištenost kotača ruleta kao rupa u sustavu?
Policiji su Niko i njegova grupa izgledali kao kriminalci. Imali su velike svote gotovine, jednokratne telefone i putovnice koje su pokazivale da su putovali u mjesta poput Angole i Kazahstana. Ali što je točno bio njihov zločin? Čak i kada bi dokazali da su koristili računalo, odgovor ne bi bio jasan. Detektivi nisu pronašli nikakve dokaze. Ritz je bio prisiljen isplatiti dobitke Niki i Nenadu te Liviji.
Šefovi kasina bili su očajni i uvjereni da su prevareni. Nikakav uređaj nije pronađen, matematička metoda "brojenja" nije mogla tako dobro funkcionirati. Što se dogodilo?
Bloomberg navodi da je Niko pronašao rupu u sistemu – istrošenost kotača ruleta.
Na savršenom kotaču kuglica uvijek pada nasumce. Ali tijekom vremena, kotači razvijaju nedostatke, koji se pretvaraju u uzorke. Kotač koji je čak i malo nagnut mogao bi razviti ono što se zove "zona pada". Kad teren tjera lopticu gore, ona usporava i pada s vanjskog ruba na isto mjesto pri gotovo svakom okretaju. Isto se može dogoditi na opremi koja se više puta koristi ili ako je krupijeov losion za ruke ostavio trag, ili iz bilo kojeg drugog razloga. Zona pada je Ahilova peta ruleta.
Počeli mijenjati svoje rulete
I Niko je "razbio" tu Ahilovu petu. Čak i ako izgubi, s odgovarajućim kotačem koji se kreće pod određenim kutom ili "štucanjem" u zavoju, znao je da će opet pobijediti. Trebalo mu je samo nekoliko sekundi da registrira pogrešku i položi okladu.
S vremenom su vlasnici kasina shvatili u čemu je problem i počeli mijenjati svoje rulete, a one stare i slati u bivše kolonije, siromašne ili zemlje u razvoju, gdje je Niko nastavio uspješno "poslovati".
Fizičar Doyne Farmer, koji je danas profesor na Sveučilištu u Oxfordu, kaže da je moguće da netko "provali" rulet i bez računala, odnosno da je to stvar "talenta".
"Mislim da je moguće da netko to učini bez računala, pod uvjetom da je kotač nagnut i da se rotor ne kreće prebrzo", rekao je Farmer za Bloomberg.
Svi se pitaju kako? 'Vježbajte!'
Novinar Bloomberga Keith Shellel uspio je pronaći Niku u siromašnom selu u blizini Dubrovnika, nakon što je pratio njegove tragove i dobitke diljem svijeta. Njegova kuća se ni po čemu nije razlikovala od ostalih - stara, kamena, neugledna. U razgovoru u dubrovačkom hotelu uz vino i lignje Niko je odlučno odbacio svaku mogućnost da je nekom spravom lažirao igru.
"To mi zvuči kao iz filma o Jamesu Bondu, a mi smo seljaci. Da imam takav uređaj, zvali biste me Nikola Tesla", rekao je novinaru.
Pa kako je to učinio? "Vježbajte", kroz smijeh je odgovorio Niko. "Pažljivo promatranje kotača ruleta, bilježenje malih "štucanja", (ne)pravilnosti." Zato je u Ritzu odabrao zaseban stol – njega je prethodnih večeri izdvojio kao "pobjedničkog".
