Za simboličnih 7,2 milijuna dolara Sjedinjene Američke Države su davne 1867. godine od Rusije kupile teritorij Aljaske. Iako su brojni Amerikanci tu transakciju nazivali suludom, ubrzo se ovaj potez pokazao kao jedno od najboljih ulaganja u povijesti. Naime, samo tijekom prvih 50 godina vladavine nad tim teritorijem Amerikanci su od njega zaradili barem 100 puta više, naravno, zahvaljujući nalazištima nafte, zemnog plina i ruda.
S godinama su tako Rusi postali nezadovoljna strana u ovom poslu, a na pitanje kako su carski činovnici mogli uraditi nešto tako besmisleno odgovor su pokušali dati novinari portala Russia Beyond.
Centar međunarodne trgovine
U 19. stoljeću je ruska Aljaska bila centar međunarodne trgovine. U njenom glavnom gradu Novoarhangelsku (danas grad Sitka) trgovalo se kineskim tkaninama, čajem, pa čak i ledom. Ondje su se gradili brodovi, gradile tvornice, a vađen je i ugljen. Otkrivena su već bila i neka nalazišta zlata pa prodaja ovakvog teritorija zaista izgleda kao nerazumna odluka.
Vjerojatno najveću krivicu za prodaju Aljaske imaju upravitelji Rusko američke kompanije (RAK) koji su zbog svoje pohlepe uveli tvrtku u financijske probleme. RAK je inače bila vlasnik cjelokupne proizvodnje i rudarstva na Aljasci te je mogla samostalno sklapati poslove s drugim zemljama. To joj je omogućila carska vlast. Međutim, s vremenom su kompanijom zavladali pohlepni časnici ruske Ratne mornarice i kompaniju doveli na prosjački štap.
Raspad sistema i Krimski rat
Odredili su si atronomske plaće, a istovremeno su cijene po kojima su od lokalnog stanovništva otkupljivali krzno prepolovljene. To je dovelo do toga da su tijekom narednih 20 godina Eskimi i Aleuti gotovo sasvim istrijebili morske vidre i Aljaska je izgubila svoj najprofitabilniji posao. Starosjedioci su živjeli u neimaštini i podizali pobune koje su Rusi gušili, gađajući sela na obalama iz vojnih brodova.
Istovremeno je počeo i Krimski rat, a protiv Rusije su se udružile Engleska, Francuska i Turska. Shvatili su tada da Aljasku nisu u stanju niti opskrbljivati, niti štititi. Valja napomenuti i da su tada rusko-američki odnosi bili prilično pristojni, a glavni neprijatelj Moskvi bio je London.
Svi su bili protiv pogodbe
Ideja da se Aljaska proda gotovo se istovremeno pojavila s obje strane te je barun Eduard Andrejevič von Stjokl, predstavnik Rusije u Washingtonu, na zahtjev cara započeo pregovore s državnim tajnikom SAD-a Williamom Sewardom.
I ruska i američka javnost bile su protiv ove pogodbe. Rusi su se žalili što daju zemlju u čiji su razvoj ulagali toliko snage i vremena, dok su Amerikanci Aljasku nazivali 'škrinjom s ledom' i zemljom s 50.000 divljih Eskima. U kampanju protiv kupovine Aljaske nije se uključio samo tamošnji tisak, već i Senat i Kongres. Pa ipak, 30. ožujka 1867. u Washingtonu je potpisan sporazum o prodaji pola milijuna hektara ruskog teritorija Sjedinjenim Američkim Državama za 7 200 000 dolara, čisto simboličnu sumu. Tako jeftino nije prodavana čak ni neobradiva zemlja u Sibiru, piše Russia Beyond.
Rijeke zlata donijele bogatstvo SAD-u
Službena predaja teritorija realizirana je 1867. u Novoarhangelsku. Američka i ruska vojska su se postrojile pored stupa sa zastavom, s kojeg je uz topovske salve počelo spuštanje ruske zastave. Međutim, zastava se zamrsila na samom vrhu. Mornar koji se popeo da je odmrsi bacio ju je dolje i ona je slučajno pala pravo na ruske bajonete. Loš predznak! Nakon toga su Amerikanci započeli rekviziciju zgrada u gradu, koji je dobio novo ime – Sitka. Nekoliko stotina Rusa, koji nisu željeli primiti američko državljanstvo, bilo je prisiljeno evakuirati se trgovačkim brodovima i u domovinu su stigli tek sljedeće godine, piše Russia Beyond.
Nakon kratkog vremena iz 'ledene škrinje' su potekle rijeke zlata. Na Aljasci je počela zlatna groznica u rijeci Klondike, koja je Sjedinjenim Državama donijela basnoslovno bogatstvo.
