Rat u Ukrajini nesumnjivo najviše podsjeća na Korejski rat. Oba sukoba, iako različita po podrijetlu i razmjerima, regionalni su ratovi s posljedicama koje će se odraziti na cijeli svijet, najavljujući i učvrščujući novi bipolarni svjetski poredak. Iz te usporedbe mogu se naučiti neke važne lekcije za budućnost, piše FP.
Korejski rat započeo je u lipnju 1950. godine, kada su sjevernokorejske trupe prešle granicu s Južnom Korejom. U to vrijeme, međunarodni sustav tek se počeo smještati u svoju bipolarnu strukturu moći, s SAD-om i Sovjetskim Savezom kao dvjema dominantnim silama. Bila je to još uvijek opasna faza Hladnog rata, a ne ona stabilna iz 1970-ih i 1980-ih, koju mnogi ljudi pamte. Korejski rat snažno je i trajno utjecao na američko-rusko rivalstvo i oblikovao mnoga pravila Hladnog rata.
U prve tri godine, ne samo da je bila zapečaćena sudbina korejske nacije, podijeljene u narednim desetljećima, već je Korejski rat imao i dugoročan utjecaj na svjetski poredak. Znakovi promjene bili su prisutni već neko vrijeme. Najprije je bivši britanski premijer Winston Churchill 1946. godine slavno obznanio da se preko europskog kontinenta spustila "željezna zavjesa". Tri godine kasnije, nakon što su kineski komunisti preuzeli kontrolu nad kopnom, kineski vođa Mao Zedong otputovao je u Moskvu kako bi potpisao prijateljski sporazum sa svojim sovjetskim kolegom Josipom Staljinom. Međutim, Korejski je rat snažno pridonio pomicanju svjetske politike prema podjeli između SAD-a i Sovjetskog Saveza, intezivirao Hladni rat i također, konsolidirao NATO kao savez.
Rat u Ukrajini najavljuje početak geopolitičke reorganizacije
Danas, dok ruske trupe pustoše Ukrajinu, međunarodni sustav još se jednom nalazi usred nestabilne tranzicije prema novoj bipolarnoj strukturi moći - ovaj put s SAD-om i Kinom kao konkurentima i gotovo jednakim suparnicima. Naime, iako je jasno da je glavni antagonist u ratu u Ukrajini Moskva, a ne Peking, vrlo je očito da ovaj rat snažno formira novu eru kinesko-američkog suparništva.
Rat u Ukrajini najavljuje početak geopolitičke reorganizacije. Tijekom posljednje tri do četiri godine, uspon Kine pokrenuo je glasnu raspravu o tome hoće li se kinesko-američko rivalstvo pretvoriti u novi hladni rat, u kojem SAD nastoji obuzdati Kinu. Već sada svi znakovi upućuju na povratak bipolarne strukture moći u međunarodnom sustavu. Ipak, rat u Ukrajini istovremeno ubrzava i učvršćuje geopolitičku podjelu između SAD-a i njegovih saveznika s jedne strane i kinesko-ruske osovine s druge — baš kao što je Korejski rat učinio za izvorni Hladni rat. I to čini na četiri načina.
Četiri ključna utjecaja na novi geopolitički poredak
Prvo, rat u Ukrajini povećava ovisnost Rusije o Kini. Kinesko-rusko partnerstvo stabilno raste tijekom posljednjeg desetljeća, uključujući širenje gospodarske suradnje, stvaranje energetskog partnerstva, provođenje vojnih vježbi, prakticiranje suradnje u području visoke tehnologije i prisustvovanje redovitim sastancima na visokoj razini. Došlo je čak i do procvata turizma. Kina je ruski trgovinski partner broj jedan, uvozi više sirove nafte iz Rusije nego iz bilo koje druge zemlje, a očekuje se i da će isporuke prirodnog plina brzo rasti kroz novoizgrađene cjevovode. Snažne veze između Pekinga i Moskve povećavaju zabrinutost u Washingtonu i europskim prijestolnicama, a rat u Ukrajini jača utjecaj Kine nad oslabljenom Rusijom.
Drugo, rat u Ukrajini učvršćuje okorjeli europski pogled na Kinu kao potencijalnu sigurnosnu prijetnju. Europska unija već je 2019. godine ocijenila da partnerstvo s Kinom nudi više izazova i manje mogućnosti. Europske zemlje postavile su ograničenja u svojim ekonomskim interakcijama s Kinom – primjerice, uvelike su isključile Huawei i druge kineske telekomunikacijske tvrtke iz izgradnje 5G infrastrukture. Prošle godine, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg ustvrdio je da nam se "Kina približava" - a kineska bezuvjetna potpora ruske invazije na Ukrajinu dodatno je ojačala ovaj stav u mnogim europskim prijestolnicama. Da se Kina pojavila kao sigurnosni izazov za Europu, jasno je i iz novog strateškog koncepta NATO-a, za koji se očekuje da će ga čelnici bloka podržati na NATO samitu koji je upravo u tijeku u Madridu.
Treće, rat u Ukrajini pojačava kinesko-američku ekonomsku podjelu i ubrzat će napore za ograničavanje međuovisnosti. U posljednje tri ili četiri godine SAD i Kina poduzeli su prve skromne korake kako bi razdvojili svoje uske gospodarske veze. U Pekingu, brz i snažan odgovor Zapada na rusku invaziju u obliku sankcija nametnutih toj zemlji, dodatno je povećao zabrinutost Kine zbog njene ovisnosti o zapadnoj tehnologiji i tržištima, motivirajući je da poveća svoju samodostatnost. Slično tome, energetska ovisnost Europe nije scenarij koji Washington želi imitirati u svojim odnosima s Pekingom.
Konačno, rat u Ukrajini dao je NATO-u i transatlantskoj zajednici oživljeni osjećaj jedinstva. Nakon nekoliko godina sve veće zabrinutosti u Europi i SAD-u zbog sve većeg razdora među njima, ruska invazija na Ukrajinu preokrenula je taj trend. SAD povećava svoju vojnu prisutnost u Europi, dok europske članice NATO-a povećavaju svoje izdatke za obranu. Europa konačno odgovara na brojne pozive američkih predsjednika koji su tražili uravnoteženiju podjelu tereta unutar saveza.
Manji bipolaritet, ali veća nestabilnost novog poretka
Nova era kinesko-američkog rivalstva u mnogome će nalikovati Hladnome ratu, ali će također imati svoje jedinstvene karakteristike. Hladnogratovsko rivalstvo između SAD-a i Sovjetskog Saveza bilo je opasno nestabilno u svojim ranim fazama, a Korejski rat formirao je američku strategiju na tri specifična načina: Koreja i druge regije za koje se nekoć smatralo da su od perifernog interesa postale su vitalne; Washington se, u bliskoj suradnji sa svojim saveznicima, pripremio za dodatne proxy ratove i usredotočio na svoju utrku u naoružanju s Moskvom; fokus Hladnog rata na europskoj pozornici omogućio je pojavu strategije masovne odmazde, uz snažan odvraćajući učinak na bilo kakve pokušaje prelaska fiksne crte koja dijeli kontinentalnu Europu.
Rivalstvo između Kine i SAD-a, kakvo trenutno stvari stoje, moglo bi biti manje polarizirano, ali i manje stabilno. Naime, Kina, SAD i Europa su ekonomski međuovisni pa bi to moglo smanjiti učinak bipolarnosti. Istovremeno, dok je Hladni rat uglavnom ostao rivalitet između Sovjetskog Saveza kao kopnene i SAD-a kao pomorske sile, Kina - kao kopnena i pomorska sila - nalazi se u situaciji koja pogoduje trgovini i povezanosti.
Veća mogućnost za pomorske incidente
Povrh svega navedenog, kineska geografija smanjuje geopolitičku podjelu između SAD-a i Kine. Sovjetski Savez predstavljao je prijetnju od Europe do Dalekog Istoka. Položaj Kine, s druge strane, ograničava njen vojni doseg izvan Indo-Pacifika, što može ublažiti učinke kineskog uspona i smanjiti napore za balansiranje protiv Kine. Dugoročno gledano, ograničen geografski doseg Kine mogao bi predstavljati izazov transatlantskom jedinstvu.
Geografija je također razlog zbog kojeg bi rivalstvo između SAD-a i Kine moglo biti nestabilnije od Hladnog rata. Za razliku od Hladnog rata usmjerenog na kopno, glavna pozornica američko-kineskog rivalstva bit će ona pomorska, s golemim prostranstvom Indo-Pacifika u potencijalno manje predvidljivom okruženju. Natjecanje za zapovjedništvo nad oceanima povećava vjerojatnost incidenata na moru, a osporavanje utjecaja na otočne države, pomorske baze i partnere u regiji može učiniti primamljivim započinjanje ograničenog rata na moru, s nesigurnim eskalacijskim mehanizmima.
Rasplitanje i razdvajanje koje je već u tijeku stvorit će više napetosti nego što je svijet vidio u vrijeme Korejskog rata, gdje je sustav, koji je već bio podijeljen i polariziran, bio samo zamrznut na mjestu.
Posljednja tri desetljeća globalizacije mnoge su zavela na pomisao da je sukob velikih sila zastario i da pripada mračnoj prošlosti. Rat u Ukrajini probudio je svijet u drugačiju stvarnost.
