Odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Irana su pred
usijanjem i ako Pentagon odluči kazniti Teheran ima široku
lepezu mogućnosti na izboru, što ne čudi s obzirom da Amerikanci
godišnje troše 685 milijardi dolara na obranu,
odnosno, na vojsku.
Bilo koji od sljedećih scenarija nalazi se u okviru mogućeg
ako se napetosti između SAD-a i Irana ne smanje.
Podmorničke ili brodske rakete Tomahawk mogu pogoditi metu s udaljenosti od nekoliko stotina kilometara, B-2 teški bombarder koji je nevidljiv za radar može uništiti neprijateljsku zračnu obranu s velikih visina a lovci F-22 i F-35 mogu detektirati neprijateljske borbene avione s dalekometnim senzorima i napasti ih raketama zrak-zrak.
Sa amfibijskih jurišnih brodova mogu se lansirati borbeni avioni F-35B, a s nosača zrakoplova mogu poletjeti moderni višenamjenski zrakoplovi F-18, svemu tome treba pridodati mogućnost lansiranja krstarećih raketa srednjeg dometa.
"Dok procjenjujemo situaciju i svoj odgovor, poduzet ćemo sve potrebne mjere zaštite i obrane američkog osoblja, partnera i saveznika u regiji", rekao je glasnogovornik američkog ministarstva obrane. Napadnute zračne baze, Ain al-Asad i Irbil, posljednjih su dana bile u stanju visoke pripravnosti zbog "naznaka da je Iranski režim planirao napasti naše snage i interese u regiji", navodi se u priopćenju Pentagona.
Potencijalni rat s Iranom postao je vjerojatniji nakon američkog ubojstva generala Kasema Sulejmanija, šefa elitnih Kuds snaga korpusa Islamske revolucionarne garde. Poznato je da je Kuds jedinica odgovorna za mnoge napade na američku vojsku. Iako nije ponudio detalje, govoreći u utorak prije iranskih raketnih napada na Irak, ministar obrane Mark Esper bio je jasan u pogledu mogućnosti Iranske odmazde.
VEZANE VIJESTI:
- Dvije rakete pale na Zelenu zonu: Jedna je eksplodirala 100 metara od američke ambasade
- Hrvatski vojnici izmješteni su iz Iraka, a sedmero njih vratilo se u Hrvatsku
Loptica je na iranskoj strani
"Ostajemo spremni za bilo kakve izvanredne situacije u vezi s Iranom", rekao je ministar obrane Esper na improviziranoj konferenciji za novinare u Pentagonu. Prema izjavi koju je objavio Pentagon, Esper je kazao da je odluka na Iranskoj strani, a Sjedinjene Države potiču Iran na smirivanje situacije, također je dodao da je SAD otvoren za raspravu o problemima i uspostavljanje normalnijih odnosa s Teheranom.
"Ali ako Iran odluči krenuti drugim putem, spremni smo se nositi s tim i odgovorit ćemo silovito", rekao je.
Iako niti jedan visoki američki vojni dužnosnik nikada ne bi govorio o detaljima ili nagađao o mogućem napadu na Iran ili čak naveo opće mogućnosti, postoji niz zanimljivih hipotetskih opcija napada koje se mogu ponuditi kao teme za zasebnu analitičku raspravu.
Tomahawk rakete i bombarderi nevidljivi radaru ili borbeni avioni, mogu biti korišteni kao uvodni napad na Iran kako bi se uništila ili "omekšala" iranska zračna obrana kao i druge prepreke koje bi se koristile protiv američkog vojnog udara. Koristeći domet, preciznost i zračnu dominaciju, masovna ratna kampanja protiv Irana vjerojatno bi započela otvaranjem "zračnog koridora" uništavanjem zračne obrane tako da avioni i helikopteri vidljivi radaru mogu izvoditi operacije s manjim rizikom od napada na njih. Multifunkcionalne letjelice Osprey mogu poletjeti s brodova i izbaciti marince, oružje i mrežnu opremu iza neprijateljskih linija za obavljanje tajnih misija visokog rizika, uništavanja iranskih opskrbnih linija, označavanjem ciljeva laserom za napad iz zraka i istraživanje terena. Američke mornarica vjerojatno bi pokušala uništiti iranske podmornice i brzohodne brodove, i usput koordinirajući masovne zračne napade na unutrašnje ciljeve.
Što posjeduje Iran?
Zna se da Iran posjeduje niz specifičnih protuzračnih oružja od kojih je najopasnije rusko S300 PMU2. Ovo oružje, iako nije nepobjedivo američkim B-2, F-22 ili F-35, značajno je po tome što može doseći domet od 200 km i putovati na visini od 27 km.
Ono što nije jasno je trenutačno stanje ovog oružja. Najnaprednija Ruska protuzračna oružja čak su u stanju detektirati neke avione koji su inače nevidljivi na radaru. Ova oružja koriste široki raspon frekvencija za detektiranje, brže obrađuju podatke i koriste digitalnu mrežu kroz koju dijele podatke o meti. No nije jasno, unatoč ruskim tvrdnjama, da li ova napredna protuzračna oružja zapravo mogu ugroziti najnapredniju američku vojnu tehnologiju.
Iran ima svoj borbeni zrakoplov: 'Moramo uvijek biti premni za rat'
Sve rečeno dodatno naglašava značaj postizanja zračne superiornosti na početku bilo koje vojne kampanje jer uz zračnu obranu spomenute ruske serije S-300, Iranci su naoružani i širokom lepezom balističkih raketa kratkog do srednjeg dometa. Na primjer, Iranski Kamin-2, sustav protuzračne obrane male visine srednjeg dometa, može navodno ciljati bespilotne letjelice, helikoptere i krstareće rakete s udaljenosti od 60 km.
Potrebna je zračna nadmoć
Konačno, početni napadi mogli bi pripremiti teren za masovni napad sa zemlje predvođen tenkovima, pješadijskim borbenim vozilima, pa čak i jedinicama spremnim za napad na gradska područja. Takav napad, naravno, ne bi bio izvediv bez bliske zračne podrške koja bi vjerojatno uključivala bespilotne letjelice, helikoptere Apache i nisko leteće avione kao što su A-10 ili čak brzi F-35 sposobni za napad na zemlji. Zračna nadmoć također bi očistila put helikopterima, transportnim avionima C-130 i bespilotnim letjelicama.
Iran bi mogao predstavljati opasnost u zraku sa svojim borbenim zrakoplovima. Procjenjuje se da imaju 142 borbena zrakoplova od ukupno 509 letjelica raznih namjena. Prema jednom izvještaju Iran posjeduje šest F-14 Tomcat borbenih aviona kupljenih prošle godine.
Iranska vojska značajna je po mnogo čemu i može predstavljati vrlo ozbiljnu prijetnju iz zraka, zemlje i podmorja. Procijenjeno je da Iran posjeduje 1600 tenkova, 837 tisuća vojnog osoblja, otprilike 2300 oklopnih vozila, gotovo 2000 višecijevnih raketnih bacača i 570 artiljerijskih vozila sa samohodnim pogonom Howitz. Iran je prijetnja i na moru jer prema procjenama imaju šest fregata i 34 podmornice. U ovom scenariju američka mornarica morala bi se služiti najnaprednijom podmorničkom tehnologijom poput podvodnih dronova, napadačkim podmornicama Virginia klase i napredne sonarne tehnologije.
Potencijalni američki napad vjerojatno bi bio uključivao kombinaciju zračnih, pomorskih i kopnenih snaga u kombinaciji s kibernetičkim i elektromagnetskim napadima.
