Nakon što je u Beogradu objavljena knjiga „Titov dnevnik“, koju je priredio Pero Simić iz dokumenata koje je pronašao u Titovoj arhivi, u medije je ponovo izašla supruga nekadašnjeg predsjednika Jugoslavije, Jovanka Broz, koja je, kaže, šokirana jer nije dala nikakvo odobrenje za objavljivanje Titovih rukopisa. Kompletnu Titovu arhivu i dokumente oteli su joj ljudi koji su joj upali u kuću nedugo nakon Titove smrti, kazala je beogradskom listu Blic.
„Od 1980. godine stavljena sam van zakona, uskratili su mi penziju na koju sam imala pravo, oduzeli su mi ušteđevinu, živim u nemogućim uslovima“, požalila se Blicu Jovanka Broz, udovica nekadašnjeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. Knjigu "Titov dnevnik" izdale su u listopadu beogradske Novosti, a priredio ju je Pero Simić, koji je Titove rukopise pronašao u Titovoj arhivi. Tito je dnevnik vodio od 2. studenog 1950. do 18. veljače 1951. godine.
Jovanka Broz ispričala je Blicu kako je još 1984. godine sud u Beogradu presudio da su Titovi sinovi Žarko i Aleksandar Miša Broz i ona nasljednici Titovih djela, odnosno da imaju sva autorska prava. „Tom presudom, sud nam je dodijelio pravo na honorare za sve što se objavljuje, i to pravo ne zastarijeva 50 godina od njegove smrti. Međutim, mene, koja sam živa i zdrava, niko ništa ne pita, ni što se izdaje, tko i kada izdaje te rukopise.“
Jovanka kaže da je znala za Titove rukopise, koje su čuvali u kući u Užičkoj ulici u Beogradu sve do srpnja 1980. nakon Titove smrti, kada joj je u kuću upala grupa od 10-15 njoj nepoznatih ljudi.
Ti su ljudi zahtijevali da ih pusti u svoje prostorije u kući koje joj je na korištenje ostavila komisija koja je već pregledala i zapečatila ostatak Užičke 15, no ona im se usprotivila.
"Tražila sam da mi pokažu nalog za pretres, ali mi je taj kriminalac, za koga sam naknadno čula da ga zovu Nikolić, pokazao samo legitimaciju koju nisam htjela da pogledam. Rekla sam mu da me njegova legitimacija ne zanima, nego nalog - da vidim ko to od mene traži, na što mi je on ljutito odgovorio: 'Dobro, onda ćemo obijati!'"
Jovanka je tada telefonom pozvala svoju sestru koja je prisustvovala svemu.
„Provalili su u moju radnu sobu, obili čelični ormar, oteli Titove rukopise, obili moj pisaći stol i odnijeli moje osobne dokumente i iz ormara uzeli sve papire. Doživjela sam šok. Uznemirili su se kad su vidjeli da mi je pozlilo, pa su htjeli pozvati doktora, što sam ja odbila. Nakon toga sam pala u krevet i 15 dana nisam mogla da se povratim, rekla je Jovanka Broz novinarima Blica. Dokumente su ljudi pod Nikolićevim vodstvom odnijeli, uz prijetnje da ona i sestra nikome ne smiju pričati o tome. Ubrzo je Titova supruga izbačena iz kuće u Užičkoj ulici.
„Moj status ni do dan-danas nije riješen, iako bih po zakonu imala neka prava. Jednostavno, stavili su me van zakona - jedni dolaze na vlast, drugi odlaze, a moj položaj tumači kako ko stigne i hoće. A moja stvarnost i svakodnevica izgledaju ovako: moj smještaj i penzija su privremeni. Živim u državnoj kući u kojoj ništa ne funkcionira (krov prokišnjava, vodovodne cijevi su popucale), u koju su me pod prijetnjom oružja utjerali i u kojoj nemam nikakva prava niti materijalnih mogućnosti da samoj sebi olakšam život u njoj, u kući u koju stalno neko ulazi i iz nje izlazi, u kojoj me ponižavaju, prijete mi..."
"Tako je od prvog dana otkako su me u nju silom doveli. Zatekla sam oko nje 15 policajaca, a u kući nikoga da mi nešto pomogne. Nisam imala u čemu ni da skuham kavu. Na čelu civilne službe za održavanje kuće bio je Slovenac doktor Cijan. Vojska je držala toplanu iz koje se kuća grijala. Civilna služba, vojska i policija su se stalno svađali oko organizacije te kuće, što je čiji posao. Tako su počele da caruju intrige, spletke i prijetnje oko mene, a caruju i danas. Ništa se nije promijenilo. Da mi nije bilo gospodina Ljajića koji mi je pomogao prije dvije, tri godine, ja bih umrla od zime“, priča Jovanka Broz.
Mirovina
Titova udovica kaže kako je nebrojeno puta pokušala ostvariti pravo na mirovinu, ali bezuspješno, na temelju dokumenata o Titovom radnom stažu (priznat mu je radni staž od 60 godina). Ustvrdila je da je te dokumente odnio Milojko Drulović, nekadašnji član Centralnog komiteta Srbije. „On je provalio u Titov kabinet i oteo ta dokumenta, ne osvrćući se na moj zahtjev da izvršimo primopredaju, a po nalogu Pere Stambolića, što mi je kasnije potvrdio Mika Špiljak. Naime, kad je Špiljak preuzimao funkciju predsjednika republike, došao je kod mene i rekao: ''Vidio sam odluku Vlade o vama. A gdje su vaša pisma?'' Odgovorila sam mu da ne znam, ali da njihove kopije imam kod advokata", priča Jovanka.
Špiljak je navratio nakon nekoliko dana i rekao joj da su pronašli njezina pisma. "Kad je Pera Stambolić mogao da provali u Titov kabinet, mi smo onda mogli da obijemo njegov sto i tu smo našli i vaša pisma'', rekao joj je.
"Zaplijenjene su mi sve lične stvari koje mi po zakonu pripadaju, ušteđevina u novcu i pravo na nasljeđe po mužu. Taj novac se često spominjao u štampi, da je državni novac. To je novac koji je Titu uz logorsku vatru na Sutjesci obećao povjesničar Vladimir Dedijer još za vrijeme rata 1943. godine kad je pričao s Titom o biografiji i obećao da će posle rata pisati njegovu biografiju i s njim podijeliti honorar. Bila sam prisutna kad je Dedijer predao Titu honorar u dolarima. Knjiga mu je bila prevedena na nekoliko jezika i odatle ta ušteđevina. To je bila naša ušteđevina, koja se smatra bračnom tekovinom koja meni po zakonu pripada", kazala je Jovanka Blicu.
