U arhivi instituta Max Planck u Münchenu još uvijek se nalaze uzorci mozga ogromnog broja ljudi koji su preparirani i evidentirani. U nekim slučajevima se radi o čitavim mozgovima, a ponekad su to samo komadi režnjeva u formalinu.
Mnogi od njih pripadali su žrtvama nacističkog režima koji su žrtvama postali samo zato što su bili bolesni ili psihički zaostali. Prema Hitlerovoj ideologiju oni su smatrani 'lebensunwert', odnosno nisu bili vrijedni života u projektu rasnog pročišćavanja kojeg je nacistički vođa provodio.
'Zanimljiv' mozak
U tadašnjoj njemačkoj birokraciji, ubojstvo oko 300.000 ljudi bilo je obuhvaćeno 'programom eutanazije T4'. 'Lebensunwert' su bili ubijeni, a njihovi mozgovi završili su u laboratorijima gdje su istraživali neurološke bolesti.
Ako su nacistički liječnici nečiju bolest smatrali 'zanimljivom', mogli su tražiti njegov mozak te mu uzeti uzorak čak i dok su bili živi. S obzirom na ratna zbivanja, vremena za istraživanja nije bilo te su uzorci pohranjeni u laboratorijima u formalinu, piše Deutsche Welle.
Za one za koje je bilo vremena, postali su predmetima istraživanja liječnika i znanstvenika na čelu sa sloglasnim Josephom Mengeleom. Mnoga njegova 'otkrića' našla su se i u udžbenicima iz medicine diljem svijeta, a na temelju pohranjenih uzoraka objavljeni su mnogi radovi, međutim rijetko kad se isticalo porijeklo uzoraka na temelju kojih su ti radovi nastali.
Sudbine bolesnih i psihički zaostalih osoba bile su zacrtane već u samim začecima nacističke vladavine kad se zakonom definirala sterilizacija mentalno poremećenih osoba. Donesena je i odredba prema kojoj se trudnice, kod kojih je utvrđeno da se plod nepravilno razvija, prisiljavaju na pobačaj, a sve kako bi se 'rađali pravi i čisti arijevci'.
Kreće identifikacija
Početkom ovog tjedna objavljeno je da će čitava skupina znanstvenika iz Njemačke, Austrije, Velike Britanije i SAD-a još jednom proučiti te uzorke kako bi se konačno utvrdila imena i prezimena žrtava koje su do sada bile samo broj uz koji je stajala dijagnoza.
Identitet žrtava trebao bi biti utvrđen u naredne tri godine. Bit će to ogroman posao, ali sve s ciljem kako se tim ljudima priredi dostojna sahrana. Nešto slično napravljeno je devedesetih godina kad je 100.000 uzoraka ljudskog tkiva sahranjeno u zajedničkoj grobnici u Münchenu. Radilo se o dijelovima tijela žrtava eutanazizije, žrtava medicinskih eksperimenata, logoraša, prisilnih radnika i protivnika nacističkog režima.
No, 2015. godine, jedan je mladi suradnik instituta pronašao kutiju s još stotinjak uzoraka mozga iz doba nacizma, a nakon detaljnijih izvida pronađeno ih je više od 24.000.
