Zbog ponovnog gomilanja ruske vojske na granici s Ukrajinom, Europa je danas pred jednim od najvećih izazova svojoj sigurnosti od svršetka Hladnog rata. Nakon oružanog sukoba na istoku Ukrajine i aneksije Krima 2014. godine, a potom i uvođenja sankcija zapadnih zemalja Rusiji, napetosti su periodično eskalirale, a potom bi se smirivale. No, ovoga puta napetije je nego prije, što se dalo iščitati i iz neuobičajeno oštrih upozorenja Moskvi.
Glavni tajnik NATO-a Jens Stotenberg u petak je poručio Rusiji da će "snositi posljedice" i "platiti cijenu ako upotrijebi silu protiv Ukrajine". Karen Donfried, pomoćnica američkog državnog tajnika za europska pitanja, rekla je pak da se kao odgovor Moskvi razmatraju sve opcije.
'NATO je očito došao do zabrinjavajućih informacija'
Rusija već drugi put ove godine gomila vojsku i tešku vojnu opremu na granici s Ukrajinom istodobno zaoštravajući agresivnu retoriku. Zašto se to događa upravo sada i s kojim ciljem, upitali smo vanjskopolitičkog analitičara Denisa Avdagića. On ističe kako koncentracija ruske vojske prema Ukrajini, ali i napetosti na granici Poljske i Bjelorusije, ne treba shvaćati kao ''još jedne u nizu'' sličnih situacija.
''Gomilanje trupa na granici s Ukrajinom traje već dulje vrijeme i zamjetno je da se sada više ne radi samo o privremenom razmještanju. Tamo se grade montažni objekti koji mogu poslužiti za neku dugoročniju svrhu. To govori da ovo nije privremena akcija ruske strane koja bi trebala pobuditi interes Zapada, možda i nekakav novi sastanak Putina i Bidena. Moguće je da se radi o nečemu puno dubljem i gorem, što se tiče europske sigurnosti. Zbog toga su ovoga puta i poruke čelnika NATO-a bile nešto drugačije i oštrije. Očito se obavještajnim radom došlo do nekih zabrinjavajućih informacija'', smatra Avdagić.
vojni i sigurnosni analitičar Denis Avdagić
'Potezi ruske strane vrlo su nepredvidljivi'
No sve to, kaže, još uvijek ne znači da će Rusija krenuti u vojne aktivnosti.
''Problem je što su već dulje vrijeme potezi ruske strane vrlo nepredvidljivi. Mi ne znamo ni kakvo je stanje s epidemijom u Rusiji, naročito u njenim ruralnim krajevima. Rusija je već dulje vrijeme i pod sankcijama EU-a i SAD-a. Taj je pritisak trebao poslužiti sprječavanju daljnjih eskalacija u Ukrajini. Međutim, očito je da to ili nije dovoljno ili ne postoji batina koja bi spriječila Rusiju da ide po tu mrkvu, koja je u ovom slučaju ukrajinski teritorij. Imamo bizarnu situaciju da se najveća zemlja na svijetu pokušava domoći još jednog komada zemlje'', ističe Avdagić.
Na pitanje utječe li na taj koloplet događanja koja rezultiraju novom napetošću između Moskve i Zapada i odgoda puštanja u pogon plinovoda Sjeverni tok 2, Avdagić je rezolutno odgovorio: ''Apsolutno!'' Dodaje da je dio te priče i napetost na granici Poljske i Bjelorusije.
'Projekt Sjeverni tok 2 usmjeren je protiv Ukrajine'
''Činjenica jest da je pokretanje Sjevernog toka 2 bilo usmjereno protiv Ukrajine. To je svima jasno. Čak i ako uzmemo u obzir da se u ovom trenutku eskalacija krize dogodila kako bi se izdalo odobrenje za Sjeverni tok 2, opet se vraćamo na pozadinu tog projekta: Sjeverni tok 2 pokrenut je kako bi se na putu ruskog plina prema Europi zaobišla Ukrajina'', naglašava Avdagić.
Ono što ovu napetu situaciju između Zapada i Rusije čini još napetijom, nije samo udar na sigurnost Europe, nego i na jedan od njenih ideala.
''Ovo nije vrijeme blokovske podjele, željezna zavjesa je srušena, komunizma više nema i ne može Zapad dopustiti da jedna zemlja ima pravo na neke druge zemlje. A baš to se čitavo vrijeme nalazi u srcu spora Rusije i NATO-a. U Rusiji spominju obećanje NATO-a da se neće širiti, a to obećanje ne postoji, barem ne kao dokument ili sporazum. A pitanje je i je li takvo obećanje izrečeno usmeno, kao što tvrdi ruska strana. To se kosi sa svim vrijednostima Zapada i pravom svake zemlje, u ovom slučaju Ukrajine, da sama odluči gdje želi pripadati. Bilo da želi biti dijelom Rusije ili da želi biti dio euroatlantskih integracija, to mora biti pitanje slobode te zemlje i njenih građana. Zapad ne može dopustiti da kaže da Rusija ima pravo na Ukrajinu. To bi bila izdaja ne samo Ukrajinaca, nego i izdaja ideala Europske unije i NATO-a'', kaže Avdagić.
'Moskva smatra da ima pravo položiti šapu gdje želi'
Iako su prošla više od tri desetljeća od pada komunističkog bloka i svršetka Hladnog rata, Rusija i Zapad nisu u međuvremenu pronašli zajednički jezik, a kamoli uspostavili nekakvo partnerstvo.
''Problem u pozadini toga je što Zapad ne može dopustiti kršenje ljudskih prava i suzbijanje demokracije. Ruska strana očito smatra da europska strana nema pravo niti prigovarati, dok za sebe smatra da ima pravo položiti šapu na određene zemlje. Je li Ukrajina jedina i što će se dogoditi ako im u Ukrajini to pođe za rukom – e, to su pitanja koja bi nas doista trebala zabrinjavati'', kazao je na kraju sigurnosni analitičar Denis Avdagić.
