Pauci pripadaju jednoj od najširih obitelji u životinjskom svijetu - do sada su biolozi i znanstvenici pronašli preko 52 tisuće različitih vrsta, grupiranih u 134 zasebne skupine. Općenito, pauci (kat. Aranae) uključuju sve životinje iz vrste Arenaida koje imaju osam nogu i imaju sposobnost plesti mrežu od posebne vrste izlučevina.
Većina pauka (ali ne svi) također mogu koristiti neku vrstu otrova da paraliziraju svoj plijen, obično insekte. Različite vrste pauka pronađene su na svim kontinentima osim na Antarktici, pa se slobodno može reći da su pauci jedna od najčešćih vrsta životinja prisutnih u prirodi.
Znanstvenici već više od jednog stoljeća intenzivno proučavaju pauke. Iako se većina ljudi boji ovih malih životinja, one su zapravo vrlo korisne jer uklanjaju uginule kukce, a mrežama hvataju muhe i komarce za koje je poznato da prenose razne bolesti. Mnogi pak kao kućne ljubimce drže pauke, osobito one veće iz obitelji tarantula.
Koliko su stvarno opasne tarantule?
Unatoč onome što bi horor filmovi i razni TV programi htjeli da mislimo, u stvarnom životu nije bilo potvrđenih ljudskih smrti kao posljedica ugriza tarantule. Iako je u prirodi zabilježeno da tarantule u rijetkim slučajevima mogu uhvatiti male glodavce ili ptice, kod ljudi ugriz tarantule najčešće izaziva samo svrbež i crvenilo.
Ipak, najzanimljivija stvar kod većine vrsta pauka je njihova sposobnost da - lete. Da, lete. Znanstvenici ovaj proces nazivaju "baloniranje", ali "balon" je zapravo napravljen od paukove mreže. Takve mreže su toliko osjetljive da se, osim na vjetru, mogu održati i na valu statičkog elektriciteta, koji je uvijek prisutan u zraku.
U Australiji je primijećeno da cijele kolonije pauka na taj način mogu putovati nekoliko stotina kilometara, u potrazi za boljim staništem. Još u 19. stoljeću mornari su redovito na svojim jedrima nalazili paukove usred oceana, što je bio jedan od prvih dokaza da oni doista imaju sposobnost letenja. Ovaj princip funkcionira kao rezultat dvije vrste nabijenih čestica, pozitivnih i negativnih, koje su svojevrsni "motori" mreže i samog pauka. Isti učinak je prisutan i kada balonom ili plastičnim češljem protrljamo kosu, a zatim njime možemo podignuti konfete. Neka istraživanja pokazuju da određene vrste pauka ne samo da koriste zračne struje i statistički elektricitet, već mogu i "vidjeti" električna polja.
Ovo nije novost - pčele također mogu osjetiti prirodna električna i magnetska polja, te ih koristiti kao svojevrsni kompas za pronalaženje livada punih cvijeća ili svoje košnice.
POGLEDAJTE VIDEO: Što ako vas ugrize pauk ili naiđete na zmiju? Biologinja u Direktu: 'Samo me jedan do sada ščepao'
