Nakon što je u utorak eksplodiralo 2750 tona nepravilno uskladištenog amonijevog nitrata, ubivši najmanje 158 i ranivši gotovo 6000 ljudi te ostavivši njih oko 300.000 bez krova nad glavom i uništivši, između ostalog, luku u Bejrutu i glavni libanonski silos žita, vlada, koju građani smatraju odgovornom za tu katastrofu, pokrenula je istragu kako bi utvrdila što je bio uzrok.
Iako istraga nije gotova, Večernji doznaje od libanonskih izvora kako je utvrđeno da hangar u kojem je bio uskladišten amonijev nitrat nije bio opremljen protupožarnim sustavom, a električne instalacije, koje su inače zabranjene u skladištima eksploziva ili zapaljivih materijala, nisu bile izolirane. Doznaje se kako je eksploziji kumovao ljudski faktor. Naime, tijekom zavarivanja otvora i vrata na hangaru, iskra je izazvala požar, a potom i eksploziju. Kada su vatrogasci otvorili vrata, ulazak kisika doveo je do širenja vatre, čime je lako zapaljiva kemikalija postala eksplozivno sredstvo.
Osim toga, tijekom istrage se pojavila hipoteza da možda nije eksplodiralo svih 2750 tona kemikalije, jer je dio propao stojeći šest godina u skladištu. Zasad, tvrde izvori iz Libanona, nema nikakvih naznaka koje bi potkrijepile teorije da se radilo o sabotaži ili raketiranju skladišta.
Kronologija nemara
U isto vrijeme, u libanonskim medijima pojavili su se napisi o misterioznom brodu koji je prevozio taj smrtonosni teret. Prema izvještajima, brod je uplovio u luku kako bi iskrcao dva buldožera, no nekako je tijekom istovara pretprio veliku štetu, zbog čega nije mogao isploviti, pa je sudskom odlukom zadržan u luci. Nakon pregleda tereta, ustanovljeno je da je prevozio i 2750 tona amonijevog nitrata za kompaniju Safari Limited u Mozambiku. U izvještaju stoji da je šef luke Muhammad al-Mawla, rekao pravosudnom činovniku Ziyadu Shaabanu da brod prevozi opasne materijale te da je sudac Nadim Zwain imenovao Mawlu pravosudnim čuvarom tereta koji bi snosio odgovornost za bilo koji nedostatak ili štetu. Isti je sudac 2015. angažirao vještaka Mireillea Moukarzela da pregleda robu, a ovaj je u kemikaliji ustanovio nedopuštenu razinu dušika u međunarodnom prometu od 34,7 posto.
Stoga je zatraženo da se teret preda zapovjedništvu vojske, koje je u Libanonu odgovorno i za sigurnosne snage, ili da se ponovno izveze zbog opasnosti od eksplozije ili krađe. Međutim, zapovjedništvo vojske je odbilo preuzeti teret te je predložilo da se u cijelu priču uključi libanonska tvrtka specijalizirana za rad s eksplozivima. No, tri godine kasnije, brod koji je dovezao smrtonosnu pošiljku amonijevog nitrata potonuo je nasuprot bejrutske luke, čiji su čelnici odmah poslali nekoliko pisanih zahtjeva carinskoj upravi da hitno izveze taj teret. Stručnjak agencije za državnu sigurnost pregledao je teret i upozorio na zapaljiv materijal koji bi mogao izazvati eksploziju dovoljno jaku da uništi bejrutsku luku.
Tek 5. svibnja ove godine, Ghassan Oweidat je savjetovao saslušanje osobe zadužene za sigurnost u luci. Muhammad Ziyad Ratib Al-Awf tada je rekao da nije znao za postojanje 2750 tona amonijevog nitrata, iznenadivši se tim saznanjem, jer je znao koliko je ta kemikalija opasna. Dodao je da je kontaktirao Mawlu i zamjenika direktora poslovanja u luci Mustafu Farshoukha, kada je doznao za to. Farsoukh ga je obavijestio da je pošiljka bila temeljem sudske odluke pet godina uskladištena u hangaru broj 12. Potpuni izvještaj sa svim iskazima poslan je predsjedniku države i premijeru 20. srpnja ove godine, a oni su zaključili da je administracija bejrutske luke bila nemarna te da nadležna tijela nisu poduzela ništa kako bi riješila situaciju i otklonila opasnost.
Politička previranja
Iako su prosvjednici u početku tražili otkrivanje i kažnjavanje odgovornih za eksploziju, sve se ponovno pretvorilo u antivladine proteste i zahtjeve za smjenom vlade i predsjednika Michela Aouna te razoružavanjem Hezbollaha. Ono što nije bilo uništeno u eksploziji demolirali su prosvjednici koji su spalili portret predsjednika u ministarstvu vanjskih poslova. Naime, upravo njega smatraju odgovornim za duboku političku i gospodarsku krizu jer je pripadnik političke klase koja desetljećima vlada Libanonom. Spaljeni su i portreti predsjednika parlamenta Nabiha Beriya te glavnog tajnika Hezbollaha Hassana Nasrallaha koji čine vladajuću koaliciju.
Između pet i sedam tisuća ljudi sukobilo se s policijom, a u prosvjedima je ubijen i policajac, koji je prema navodima libanonskih medija, pomagao u raščišćavanju ruševina nakon eksplozije. Premijer Hassan Diab, čija je ministrica informiranja Manal Abdel Samad tijekom vikenda dala ostavku, obećao je zatražiti prijevremene izbore, no čini se kako oni, s obzirom na političke strukture, neće ništa promijeniti u zemlji koja već desetljećima ne može otplaćivati vlastite dugove, a sada joj prijeti i humanitarna katastrofa zbog štete od 15 milijardi dolara koju je nanijela eksplozija.
