Jedno od najvažnijih pitanja današnjice stoji u srži njemačkih dogovora oko formiranja nove nacionalne vlasti. S jedne strane nalazi se hitnost odgovora na klimatske promijene, dok su s druge financijski interesi velikih korporacija. Ove su dvije teme utjelovljene u strankama koje su nakon jučerašnjih izbora postale glavni faktor formiranja vlade – Zelenih i liberala odnosno FDP-a.
Zelena je stranka osvojila 14.8% glasova birača, što je mnogo manje od 25% koliko su im u prosjeku predviđale ankete, ali dovoljno da postanu treća snaga u Njemačkoj i opcija bez koje je nemoguće formirati vlast. U istoj se poziciji našao liberalno orijentirani FDP, a njihov je čelnik Christian Lindner nakon završetka izbora pozvao Zelene i njihovu kandidatkinju za kancelarku, Annalenu Baerbock, na zajedničke razgovore prije nego što bilo koja od ove dvije stranke pristupi SPD-u koji je s 25,7 osvojenih glasova relativni pobjednik izbora, ili CDU/CSU-u koji se s 24,1% nalaze na drugom mjestu.
Nitko ne želi scenarij iz 2017.
Zemlja se tako našla u sličnoj poziciji u kojoj je bila nakon posljednjih izbora 2017. godine, kada je formirana velika koalicija između CDU-a i SPD-a nakon što je FDP odustao od pregovora. Angela Merkel je tada nastojala organizirati takozvanu 'Jamajkansku koaliciju', između CDU-a, FDP-a i Zelenih. No, Lindner tada nije htio prijeći preko razlika koje njegovu stranku dijele od Zelenih, rekavši kako je „bolje da uopće ne sudjeluju u vlasti nego da vladaju pogrešno“.
CDU i SPD su tada bili prisiljeni oformiti veliku zajedničku koaliciju što niti jedna strana nije željela. Ovoga puta takav rasplet postizbornog scenarija nije izgledan s obzirom na to da su obje velike stranke već rekle kako su šanse za veliku koaliciju gotovo nikakve, a SPD-ov Olaf Scholz je zbog obećanja da neće koalirati s CDU-om pridobio velik broj birača.
Ovoga je puta stoga veći pritisak na dogovor između Zelenih i FPD-a. Lindner je također pokazao veću spremnost na kompromise, što je logično s obzirom na to da su potezi nakon prošlih izbora naštetili njegovom ugledu, a ovoga puta ozbiljno pretendira na poziciju ministra financija. No, ove se stranke oko ključnih pitanja trenutno nalaze na dijametralno suprotnim pozicijama koje će biti teško pomiriti. I sam je Lindner komentirao da je trenutno jedina zajednička točka između njih i zelenih legalizacija kanabisa, a izjavio je i kako ne zna na koji bi način premostio njihove razlike.
Glasačima se 'zakleli' na različita obećanja
I Liberali i Zeleni smatraju da je pitanje klimatskih promjena pitanje koje zahtjeva brzu i temeljitu reakciju, a nakon katastrofalnih poplava koje su zahvatile Njemačku više nitko ne proturječi važnosti zelenijih politika. No, razlikuju se u načinima na koje bi vlada trebala reagirati. Dvije stranke imaju potpuno drugačije poglede na svijet i na ulogu države, koji su u skladu s njihovim tradicionalnim ideološkim pozicijama, a točka oko koje se najviše razilaze je ekonomska politika.
Zeleni klimatske promjene smatraju problemom broj jedan, kojemu vlada treba podvrgnuti ekonomiju. U skladu s tim žele veće poreze za najbogatije slojeve društva kako bi se oslobodilo više novca za infrastrukturne investicije u smjeru zelene transformacije. Ekološka politika te dizanje poreza i javne potrošnje su i ključna pitanja oko kojih se slažu sa SPD-om.
S druge strane, glavno obećanje liberala bilo je da neće dizati poreze i da će obnoviti ustavna ograničenja javnom zaduživanju. Pitanje takozvane 'kočnice za dugove' u kampanji je izazvalo usijanu debatu između ljevice i desnice. Iako SPD načelno nema ništa protiv ograničavanju zaduživanja, skloni su prilagoditi se Zelenima koji se zalažu da ukidanje 'kočnica' jer u zaduživanju vide priliku za financiranje svojih ekoloških politika. Liberali ovdje više vjeruju vlastitom tržištu, a glavni prijepor je i pitanje fiskalne unije s ostatkom EU. Dok se Zeleni zalažu za fiskalnu Uniju, liberali se groze pomisli na takvu ideju.
Pobjednička atmosfera u SPD-u
Osim svjetonazora FPD uz CDU veže dugogodišnje prijateljstvo Lindnera i Armina Lascheta. Pa ipak, većina analitičara trenutno smatra da je 'koalicija semafor' izglednija od 'Jamajkanske koalicije'. I sam Olaf Scholz je komentirao svoju relativnu pobjedu ocijenivši kako Nijemci na vlasti više ne žele gledati konzervativce.
"Birači su odaslali jasan signal: oni žele vladu sa zelenima i liberalima pod vodstvom socijaldemokrata. Unija više ne bi trebala biti u vladi nego otići u oporbu", komentirao je Scholtz nakon sastanka predsjedništva stranke u ponedjeljak prije podne.
Aktualni vicekancelar i ministar financija je rekao kako su birači svojim glasovima dali do znanja kako žele tzv. Semafor koaliciju (socijaldemokrati, liberali, zeleni). Glavni tajnik SPD-a Lars Klingbeil je istodobno ustrajanje Unije CDU/CSU na sastavljanju vlade nakon više od osam posto gubitaka u usporedbi s prošlim izborima i najgorim izbornim rezultatom u povijesti stranka nazvao "čistim vicem".
Ako se proces formiranja koalicije oduži nakon 19. prosinca, Merkel će postati kancelarka koja je najduže bila na toj poziciji i tako prestići Helmuta Kohla koji je do sada držao rekord za najdugovječnijeg poslijeratnog kancelara.
