Aleksandar Litvinjenko bio je žestoki kritičar ruskog predsjednika. Dana 18. studenoga svi britanski mediji na naslovnicama su imali njegovo lice - on je tada bolestan ležao u bolnici. U Britaniji je radio kao novinar i spisatelj, nakon što je iz Ukrajine, preko Turske, pobjegao u London.
Kad je 2000. Putin zasjeo na čelo Rusije, počela je Litvinjenkova borba za život, iako je cijelu karijeru radio kao agent ruskih tajnih službi. Britanci su mu 2001. godine odobrili azil, nakon čega je dobio i državljanstvo.
Istraga koja je šokirala svijet
Pet dana nakon što je u javnost izašla informacija o njegovoj bolesti, Litvinjenko je preminuo. Početkom studenoga bio je zdrav. Istraga koja je uslijedila šokirala je svijet, izazvala velik diplomatski skandal te ostavila veliku mrlju na odnosima Velike Britanije i Rusije.
Kako bi se razumjela ova priča, treba krenuti od početka. Još sredinom listopada u London su stigla dva ruska agenta, Andrey Lugovoj i Dmitry Kovtun, s namjerom da likvidiraju Litvinjenka, koji je nekad radio u ruskoj tajnoj službi FSB. Bio je poznat kao najglasniji kritičar Putina na Zapadu, a radio je i za britanski MI6 kao stručnjak za rusku mafiju. To se saznalo tek kasnije.
Litvinjenko je MI6 i španjolske tajne službe opskrbljivao informacijama o načinu funkcioniranja ruske mafije u Španjolskoj. Ista je imala potporu ruskih političkih elita. S njom je 90-ih surađivao i Putin, koji je tada bio tek pomoćnik gradonačelnika Sankt-Peterburga.
Morao je nestati s lica zemlje
U studenome je Litvinjenko trebao svjedočiti pred španjolskim tužiteljstvom i Kremlju je lagano gorjelo pod nogama. Litvinjenko je što prije morao nestati s lica zemlje.
Lugovoy i Kovtun s njim su dogovorili poslovni sastanak, na koji su ponijeli, kako je Kovtun priznao prijatelju, vrlo skup otrov o kojem ni sam ništa nije znao. Istraga je pokazala da je to bio polonij-210, radioaktivni izotop čija je konzumacija bila fatalna. No, dvojac nije ispunio zadaću jer su otrov stavili u piće koje Litvinjenko na kraju nije niti okusio. Pritisak Moskve je rastao, pa su s njim dogovorili još jedan sastanak, 1. studenoga u hotelu Millenium.
Nadzorne kamere u hotelu su večer prije snimile Lugovoya koji je bio na recepciji sa svoje dvije kćeri. S njima je bio i Vyacheslav Sokolenko, njegov kolega i prijatelj koji, pokazat će istraga, nije bio umiješan u ubojstvo. Osim njih, Lugovoy je u London poveo i ženu te 8-godišnjeg sina.
Sljedećeg dana u hotelu je radila 41 kamera, no sastanak je ipak održan u baru u kojem kamere nisu bile postavljene. Na ulazu je Kotovun ipak snimljen, dok je Lugovoy već bio unutra budući da je prenoćio u hotelu. Oboje su neposredno prije sastanka bili u WC-u hotela gdje je kasnije zabilježena velika alfa-radioaktivnost.
Svi koji su smetali Putinu i njegovim interesima počeli su tajanstveno nestajati
Još davne 1917. Lenjin je naredio otvaranje laboratorija za izradu otrova u svrhu eliminiranja političkih protivnika i protivnika revolucije. Ubojstva su se izvršavala sve do dolaska Borisa Jeljcina na vlast. Putin je tu praksu ponovno oživio, piše Guardian. Novinari, borci za ljudska prava, kritičari i svi oni koji su smetali Putinu i njegovim interesima počeli su nestajati.
Nešto prije 16 sati u hotel je stigao i Litvinjenko, koji je kasnije istražiteljima ispričao da mu je tada prišao Lugovoy i poveo ga do stola gdje je sjedio. On si je već naručio piće i sjedio je leđima okrenut prema zidu. Litvinjenko je upamtio sve detalje, praktički vodivši istragu vlastitog trovanja s obzirom na set vještina koje je stekao kao agent tajnih službi - pamtio je razgovore od riječi do riječi, ali i detalje poput izraza lica, pokreta, odjeće, nakita...
Kad je konobar pitao što će popiti, a Litvinjenko odbio piće, Lugovoy je predložio da mu se donese prazna šalica, kako bi popio ostatak čaja iz čajnika koji je stajao na stolu. Popio je samo dva gutljaja. Uskoro im se pridružio i Kovtun prema kojem je Litvinjenko osjetio veliku odbojnost. Uz to mu se učinilo da je ovaj depresivan, a ponašao se, prisjetio se otrovani Rus, poput ovisnika o alkoholu ili drogama. Istražiteljima je kasnije rekao kako ga je cijelo vrijeme mučio neki čudan osjećaj, čak i nakon što je napustio hotel.
'Osjetio sam da me žele ubiti'
'Na neki sam način osjetio da me žele ubiti', rekao je Litvinjenko.
Kako je kasnije pokazala istraga, šalica, čajnik, ali i stol bili su radioaktivni. Popio je samo dva gutljaja čaja, no Litvinjenko je tim putem u sebe unio nekoliko puta veću dozu otrova od smrtonosne.
Zračenje je otkriveno i u sobi gdje je Lugovoy odsjeo. Očito je da nije bio svjestan da je radioaktivnosti bio izložen i on i cijela njegova obitelj. Kasnije je zbog toga morao biti hospitaliziran.
Litvinjenku ipak više nije bilo pomoći, umirati je počeo čim je popio čaj, a pomoći mu nije mogao baš nitko. Sedam dana kasnije završio je u bolnici, a zbunjeni liječnici pretpostavili su da je otrovan talijem.
Do svojeg posljednjeg dana Litvinjenko je obavio 18 razgovora s istražiteljima, a ukupno su ti razgovori trajali najmanje osam sati. Njihovi transkripti objavljeni su tek 2015. godine. Sve do zadnjeg dana ostao je priseban. Istražitelje je vodio kroz istragu kao vrlo iskusni detektiv i u to nije uključivao emocije.
Sam sastavio listu osumnjičenika
'Sve upućuje na njih, ali ja ih ne mogu optužiti jer nemam fizičke dokaze', rekao je nekoliko dana prije smrti.
Na listu osumnjičenika smjestio je i Talijana Maria Scaramellu, a govorio je i o smrti svoje prijateljice i novinarke Anne Politkovskaye koja mu je mjesec prije rekla kako živi u velikom strahu. On joj je tad savjetovao da pobjegne iz Rusije. Anna je nekoliko dana kasnije ustrijeljena ispred svojeg stana u Moskvi.
Nakon pet sati razgovora osumnjičeni je postao Lugvoy kojeg je Litvinjenko smatrao poslovnim partnerom, nikako ničim više. Tek treći dan istražiteljima je priznao da je radio za britanski MI6, ali i da godinama dobiva prijetnje iz Moskve.
'Ne postoji nikakva dvojba o tome tko me je otrovao. Bile su to ruske tajne službe. S obzirom na to da se radi u ubijanju ruskog državljanina na stranom teritoriju, naređenje za to mogao je dati samo jedan čovjek', rekao je istražiteljima te jasno dodao da je ta osoba Vladimir Putin.
Posljednji razgovor s istražiteljima Litvinjenko je vodio 20. studenoga, nakon čega je premješten na odjel intenzivne njege. Organi su mu počeli otkazivati, a liječnici su tada počeli sumnjati u teoriju da je Litvinjeno otrovan talijem.
Dan kasnije potpisao je svoju posmrtnu izjavu, tekst koji će biti odaslan medijima u slučaju njegove smrti.
Najopasnija obdukcija u povijesti
'Možda ste uspjeli u ušutkavanju jednog čovjeka, ali zvuk protesta diljem svijeta, gospodine Putine, odzvanjat će vam u ušima do kraja života', napisao je među ostalim.
Litvinjenko je preminuo 23. studenoga, a šest sati prije smrti stigli su novi rezultati kemijske analize njegove mokraće. Pokazalo se da je bio 'vrlo kontaminiran' polonijem-210.
Obdukcija njegova tijela se i danas zbog radioaktivnosti smatra najopasnijom u povijesti. Nikad prije niti kasnije nije zabilježen nijedan jedini slučaj trovanjem izotopom polonija-210.
Velika Britanija zatražila je izručenje osumnjičenog Lugovoja, no Rusi su to odbili zbog čega je Britanija protjerala četvoricu ruskih diplomata. Zahtjev za izručenjem Lugovoja još uvijek je važeći, a on za trovanje Litvinjenka krivi MI6 ili rusku mafiju. U međuvremenu je Lugovoy postao uspješan poduzetnik i parlamentarni zastupnik Liberalno-demokratske partije Rusije u Dumi.
Ubojstvo je najvjerojatnije odobrio Vladimir Putin
Istraga je dovršena tek početkom ove godine, a kako piše BBC, ubojstvo špijuna 'navjerojatnije je odobrio Vladimir Putin.'
Litvinjenko je Putinu smetao još od 1994., kada je postavljen na čelo istrage o pokušaju ubojstva milijardera i Jeljcinova suradnika Borisa Berezovskog. Po završetku istrage on je javno kazao kako iza svega stoji FSB na čijem je čelu donedavno bio Putin.
Kako je Litvinjenko govorio, Putin se vlasti pokušao dočepati ubojstvima brojnih utjecajnih Rusa i izazivanjem predratnog stanja i napetosti. Kada to nije djelovalo, govorio je špijun, tajne službe počele su s ubijanjem civila - postavljanjem eksploziva u stambene zgrade. Tako su 9. rujna 1999. godine u ulici Gurjanov poginule 94 osobe, 13. rujna poginulo je 118 ljudi u Kaširskoj Šosi, a u stambenom bloku u Volgodonsku poginulo je 18 ljudi.
Strelovit Putinov uspon
Za te su eksplozije optuženi čečenski separatisti, a premijeru Putinu to je poslužilo kao povod da potkraj rujna '99. naredi bombardiranje Čečenije. Dana 31. prosinca 1999. Jeljcin je podnio ostavku, a zamijenio ga je Putin. Tri mjeseca kasnije uvjerljivo je pobijedio na predsjedničkim izborima.
Nakon svega, ipak treba biti oprezan i naglasiti da cijela priča spada u teoriju zavjere jer istrage nikad nisu jasno pokazale tko je stajao iz bombardiranja. Brojni ruski i inozemni stručnjaci ipak tvrde da je Kremlj morao biti umiješan na neki način.
