Bakhmut je trenutno epicentar neprijateljstva i najvruće mjesto na bojišnici. Bitka traje još od sredine ljeta. Dan i noć ukrajinski vojnici brane svoju zemlju od ruskih okupacijskih snaga.
Devedeset posto stanovnika grada napustilo razoreni grad na sigurnija mjesta. Međutim, oko 8 000 stanovnika bira ostati u gradu pod neprekidnom vatrom svaki dan, piše Ukrainska Pravda.
Dvije osobe iz Bakhmuta, koje su morale napustiti svoje domove kako bi pobjegle od ruske invazije, opisale su kako lokalno stanovništvo preživljava ruska bombardiranja.
Šokantno razaranje
Tetiana je napustila razoreni Bakhmut u ožujku, ali su mnogi njezini prijatelji i poznanici ostali te joj pričaju o situaciji u rodnom gradu.
"Kuće većine mojih prijatelja su pogođene i tamo je gotovo nemoguće živjeti. Ljudi su doslovno postali beskućnici. Mnoge kuće mojih rođaka su pogođene. Projektil je pogodio kuću jednog mog prijatelja nedavno. Zgrada je teško oštećena: čak i kat kuće, a time i podrumski strop. Zbog situacije je izgubio i posao", opisuje situaciju Tatiana.
Uništen je trgovački centar u središtu grada. Željeznička stanica također je potpuno uništena, škole i bolnice su oštećene. Većina infrastrukture i stambenog fonda je bombardirana.
"Neprijateljske bombe padaju redovito. Naši građani su čak radili u svojim vrtovima pod bombama u proljeće, a sada vani na sličan način skupljaju vodu iz humanitarne pomoći. Rusi napadaju grad teškim topništvom", priča Tatiana.
Jedina radost ljudima u Bakhmutu je nepobjedivi centar. Ovdje mogu pojesti, napuniti telefone i nazvati svoju obitelj. Ali osim toga, u gradu uglavnom nema komunikacije.
Grad spašavaju volonteri
U Bakhmutu nema struje, plina, grijanja i vode od travnja 2022. Ljudi žive u podrumima i rijetko izlaze van. Hranu kuhaju na štednjacima koje donose volonteri.
Niti jedan supermarket u gradu već dugo ne radi, otvoreno je samo desetak malih trgovina diljem Bakhmuta. Prije rata u gradu je bilo gotovo 600 trgovina. Ne rade ni apoteke. Samo je jedna uspjela "preživjeti", međutim, nedostaje joj lijekova. Hrana, lijekovi i higijenski proizvodi dostupni su u Bakhmutu samo u obliku humanitarne pomoći.
Situacija s pitkom vodom još je teža. Dovozi se kamionima s vodom, ali se ta voda prije mora prokuhati. Osim toga, stajanje u redu pod paljbom je izuzetno opasno.
Preko 100.000 ljudi živjelo je u Bakhmutu prije ruske invazije na Donbas. Oko 70.000 stanovnika živjelo je u gradu prije velike invazije. Trenutno ih je samo 8.000.
"U početku je moja majka prvo odlučila ostati u Bakhmutu. Ona ima 83 godine i lošeg je zdravlja. Stvarno je vjerovala da će sve ovo uskoro završiti. Susjedi su majku podržavali nekoliko mjeseci, no situacija je svakim danom bila sve teža, a u lipnju moja majka više nije mogla izdržati. Volonteri su je odveli", rekla je Tetiana.
Liliia Dudnyk, još jedna stanovnica Bakhmuta, napustila je grad sa svojom kćerkom početkom travnja.
"Naravno da je djetetu teško. U početku je naš odlazak za nju bio kao avantura, zanimljivo putovanje. A onda, kada je postalo jasno da je sve to stvarno i da se možda više nikada nećemo vratiti kući, postalo je tužno. Bilo je trenutaka kada smo plakali svaku večer. A sada živimo u "pripravnosti" čekajući svoju pobjedu. Trudimo se ne misliti o lošim stvarima", rekla je Liliia.
Grad trenutno spašavaju volonteri koji rade sa svim dobnim skupinama, od djece do starijih osoba. Organiziraju sajmove, psihološke terapije za djecu gdje mogu slikati, kipariti i plesti, organiziraju izlete u muzeje i razne izložbe za tinejdžere i odrasle, sve kako bi unijeli dašak vedrine u ovaj napušteni grad.
