Pravo na godišnji odmor spada u jedno od osnovnih prava radnika, a prema podacima Svjetske banke, ono je garantirano u svim zemljama svijeta, osim u SAD-u, na Kiribatima, Maršalskim otocima, Palau i Liberiji.
Građani Kuvajta imaju najviše godišnjeg od svih zemalja svijeta
Najviše plaćenog godišnjeg odmora u svijetu imaju državljani Kuvajta, čak 30 dana. Osim toga, imaju pravo i na plaćeno odsustvo za 13 državnih praznika. Kad se radi o Europi, na vrhu liste su Estonija i Velika Britanija sa 28 dana godišnjeg, a zatim Austrija, Danska, Finska, Francuska, Luksemburg, Norveška i Švedska sa 25 dana plaćenog godišnjeg odmora, piše Al Jazeera Balkans.
Gore navedeno predstavlja tek statističke brojke minimalnog broja dana propisanog zakonom. U praksi je situacija često ili znatno bolja ili znatno gora, posebno ako se u računicu uključi i broj državnih praznika. Radnici u Velikoj Britaniji imaju pravo na plaćeni dopust od 28 radnih dana. Tu su uključeni i državni praznici koji bi inače bili neplaćeni. No mnogi poslodavci nude 25 radnih dana plaćenog dopusta, ali uz to i plaćeni dopust za osam državnih praznika. Uz 28 dana godišnjeg, u Estoniji radnici imaju pravo i na 11 dana odsustva za državne praznike, što iznosi ukupno 39 slobodnih dana godišnje. U Danskoj ne postoji zakonsko pravo na isplatu za državne praznike.
Subota je radni dan u Norveškoj
U Norveškoj se i subota broji u radne dane, a radnici imaju pravo na dva plaćena državna praznika. Uobičajena praksa u Švedskoj je da su radnici plaćeni za državne praznike, iako to nije propisano zakonom. Finci imaju pravo na minimalno 25 dana plaćenog godišnjeg, ali i 11 državnih praznika. Radnici dobivaju naknadu za rad u iznosu od pola mjesečne plaće, takozvanu lomarahu.
Radni tjedan u Francuskoj traje 35 sati, dok radnici imaju po 25 dana plaćenog godišnjeg odmora, kao i 11 plaćenih državnih praznika. Radnici koji žele raditi duže za to nekim slučajevima dobiju nagradu dodatnim slobodnim satima ili danima, uglavnom u novčanoj kompenzaciji. Radnici koji svoj godišnji ne iskoriste tijekom ljetnih mjeseci također su nagrađeni dodatnim slobodnim danima. Tako se u nekim javnim službama i kompanijama, poput telekoma Orange, može dogoditi da radnik ima ukupno plaćeno odsudstvo od čak devet i pol tjedana.
Turci dobivaju minimalno 14 dana plaćenog godišnjeg odmora, s time da se subote računaju kao slobodni dani. Radnici s više iskustva (6 do 15 godina) dobivaju 20, a za rad duži od 15 godina, 26 radnih dana. Imaju pravo i na plaćene državne i vjerske praznike u ukupnom trajanju od 14,5 dana.
U regiji standard od minimalno 20 dana godišnjeg
U Hrvatskoj je zakonom propisano minimalno 20 radnih dana godišnjeg odmora, a tome treba pridodati još 14 dana neradnih državnih praznika. U BiH varira broj dana državnih i vjerskih praznika. Po Zakonu u radu, radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćenji godišnj u trajanju od također najmanje 20 radnih dana. Zakon je usklađen i s europskim poveljama koje radnicima osiguravaju minimalno četiri tjedna plaćenog odmora, s time da su ti dani izraženi u radnim danima (20 radnih dana) radi praktičnije primjene. Generalno u državama regije zaposlenici imaju minimalno 20 dana godišnjeg odmora. Prema broju državnih praznika odskaču Makedonci koji ih imaju čak 16.
