Između 1941. i 1945. šest milijuna Židova ubili su nacisti u logorima smrti. No, u tjednima i mjesecima nakon završetka Drugog svjetskog rata, tisuće vojnika i zapovjednika koji su bili odgovorni za taj stravičan progon i genocid su pobjegli.
Više od pola stoljeća kasnije tek šačica ih je još živa, no jedan je čovjek uporan da ih pronađe i privede licu pravde.
Dr. Efraim Zuroff više od 40 godina života posvetio je potrazi za nacistima i u intervjuu za LADbible kaže da nikada neće stati, sve dok svi ne budu osuđeni za zločine koje su počinili. Priznaje da mu je to u jednu ruku opsesija.
"Tijekom godina dobivao sam brojne prijetnje i da živim u Europi definitivno bi mi trebala zaštita“, kaže taj 71-godišnjak.
Ucijenjena glava
Tako se prisjetio slučaja kada su hrvatski iseljenici iz Australiji ucijenili njegovu glavu.
"Rekli su da ako se nešto dogodi ustaškom nacističkom ratnom zločincu kojeg smo razotkrili (Georgu Aschneru), oni će platili da me se ubije. Na kraju iako su locirali Aschnera, on je pobjegao u Austriju, a njihove vlasti odbile su ga izručiti Republici Hrvatskoj, jer ima austrijsko državljanstvo", prisjetio se tog slučaja.
Zuroff, povjesničar i lovac na naciste, američki Židov, rođen je u New Yorku 1948., ali se nakon završetka studija 1970. preselio u Izrael. Kao direktor Ureda Simon Wiesenthal Centra u Jeruzalemu posvetio je cijelu svoju profesionalnu karijeru pronalaženju i privođenju optuženih nacističkih i fašističkih zločinaca i stekao neslužbenu titulu - posljednjeg lovca na naciste.
"Ljudi me uvijek pitaju koji je ustvari moj posao, a ja im kažem da sam jednu trećinu detektiv, jednu trećinu povjesničar i jednu trećinu politički lobist. U mnogim zemljama nema političke volje da se ti zločinci procesuiraju. Zato i radimo s lokalnim političarima i medijima kako bi podigli razinu svijesti i potakli i vlade da učine dobru stvar", objašnjava Zuroff.
Kako je tisuće nacista uspjelo pobjeći?
Prateći kraj Drugog svjetskog rata Zuroff kaže da postoje tri grupe nacista koji su uspjeli pobjeći. Prvi su bili znanstvenici i inženjeri s vrijednim znanjima i vještinama, koji su pobjegli u Ameriku u strahu da ne završe u rukama Sovjeta.
Druga skupina, mnogo manja, bila su špijuni obučeni od strane Zapada. Treća, ona najveća, bila je skupina koja je samo nestala i uživala u svojim životima.
Jednostavno lažući na svojim dokumentima uspjeli su zavarati mnoge. Čak nisu morali ništa ni mijenjati na tim papirima, ali nitko jednostavno nije obraćao pozornost. Jako malo je poznato kakvu je ulogu u svemu tome imala istočna Europa", smatra Zurrof, koji priznaje da je već pomalo psihički i fizički umoran od lovljena nacista nakon toliko godina.
Mnogi se 'izvuku'
Priznaje da kada ih napokon privede pravdi i dalje ne osjeća olakšanje.
"To je jako bolna tema", kaže Zuroff, koji je bio uključen u više od 40 slučajeva, a često oni ne završe kako bi trebalo.
Tako se prisjetio tri slučaja procesuiranja u Njemačkoj - Johna Demjanjuka, Oskara Groeninga i Reinholda Hanninga.
"Nitko od njih nije završio u zatvoru nakon osude, tako da je to izuzetno frustrirajuće. Sva trojica su umrla, Groening tri dana prije nego što je trebao otići u zatvor, a Hanning i Demjanjuk tijekom procesa. Bolno je gledati kako su uspjeli izbjeći pravdu", kaže tužno lovac na naciste.
No, jedna od stvari koju je otac četvorice sinova naučio tijekom godina da pravda nije uvijek crna i bijela.
"Demjanjuk je dugo sjedio u zatvoru prije osude, a njegov slučaj trajao je više od 30 godina i u osnovi nije imao život, bio je kažnjen, ne baš kako je trebalo, ali je ipak bio kažnjen", kaže.
No, nekada samo njihovo otkrivanje javnosti, što su ti ljudi napravili, mnogo je bolnije nego samo sjedenje u zatvoru, jer u većini slučajeva njihove obitelji nemaju pojma što su oni radili.
Izuzetno potresno suđenje Šakiću
Zuroff se sve više fokusira na educiranje mlađe generacije kako nikada ne bi zaboravili kakvi zločini su se događali.
I dalje nosi osjećaj odgovornosti prema obiteljima žrtava.
Nikada neću zaboraviti jedan detalj sa suđenja ustaškom zločincu zapovjedniku sabirnih logora Jasenovac i Stara Gradiška Dinku Šakiću.
"Pronašli smo ga u Argentini, izručili i dobio je maksimalnu kaznu. No, to mi je bilo jedno od najdramatičnijih svjedočenja. Tijekom suđenja prisjećalo se jednog dana kada su neki od zatvorenika prekršili neka njihova pravila pa je Šakić odmah naredio prozivku i svi zatvorenici se morali pojaviti na središnjem trgu. Počeo je hodati gore i dolje po redovima i nasumično je birao ljude koji su nakon toga bili obješeni zbog kršenja discipline. Jedan od ljudi koje je odabrao bio je liječnik iz Crne Gore, Milo Bošković. Kad su ga izveli rekao je - Ja sam iz Crne Gore i moja tradicija ne dopušta da me objese. Šakić je izvadio pištolj i pucao mu u glavu. Na suđenju, na dan presude, zaustavio me vrlo visok, dobro odjeven čovjek te kao - imam samo jednu riječ da vam kažem - hvala. Nisam imao pojma tko je taj momak, pa sam pitao druge tko je. Bio je to brat Mila Boškovića".
