Dok je pisala diplomski rad na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, tražila je bilo kakav posao, a u jednom joj se trenutku javila gospođa iz Danske kojoj se svidio njezin životopis te ju je pozvala da dođe raditi kod njih. Upoznale su se putem Skypea, a Karolina je ubrzo prihvatila ponudu.
Spakirala se i otišla u Kopenhagen.
Trebalo joj je vremena da se navikne
'U početku je sve bilo drugačije od onog na što sam bila naviknuta. Počnimo od toga kako je ovdje bicikl glavno prijevozno sredstvo. U prometu, između ostalog, sudjeluju i romobili, monocikli, ležeći bicikli, turisti na Segwayima. Oh, i bicikli na 3 kotača, s ogromnim košarama gdje se prevozi sve, od djece i odraslih, do građevinskog materijala', rekla je Karolina za Varaždinski.
Navela je nekoliko razlika između Danske i Hrvatske, naglasivši dostupnost hrane i kućanskih potrepština. Naime, ponuda proizvoda u supermarketima je podosta reducirana te dosta skupa.
Za istu cijenu dobiješ lošiju kvalitetu
'Primjerice, ovdje nema žutog, mekanog, četveroslojnog toaletnog papira, već je u ponudi samo sivi dvoslojni i obični bijeli troslojni. Platiš duplo više nego kod nas, ali si sretan kako si dobro prošao. Osim toga, ovdje svi kao da su opsjednuti ekološkom hranom, pa tako skoro svaki proizvod ima svoju ekološku inačicu, za koju moraš biti spreman platiti skoro dvostruko više. Ipak, ne bih rekla da je puno skuplje kupovati ovdje nego u Hrvatskoj. Jedina razlika je da nemaš puno izbora i za istu cijenu dobiješ nešto lošiju kvalitetu, bar se meni tako čini', objasnila je te dodala da je cijena odjeće otprilike ista kao u Hrvatskoj.
'Životni standard je odličan'
'Školstvo i zdravstvo su besplatni, točnije, financiraju se iz poreza koji su visoki – čak i do 60 posto bruto plaće! Zvuči strašno, no ovdje su plaće dovoljno visoke tako da, i kad se odbije taj porez, ostane ti i više nego dovoljno', objasnila je Varaždinka.
Biti radnik u Danskoj također nije loše.
'Danske tvrtke su san svakog radnika. Puno radno vrijeme iznosi 37 sati tjedno, a gotovo je nezamislivo da posao nosiš kući ili da ostaješ duže na poslu. Osim toga, nitko se ne boji za svoju plaću jer o tome se brinu sindikati koji efikasno štite prava radnika. Što se tiče školovanja, svi redovni studenti primaju stipendiju u iznosu od 5.000 kuna, pod uvjetom da rade minimalno 10 sati tjedno', rekla je djevojka koja je morala naučiti danski, no nastavu iz njega ne mora platiti.
Problem su skupe nekretnine
Što se tiče smještaja u Danskoj, Karolina kaže da su nekretnine jako skupe te da to nije jedini problem.
'Ovdje je ponuda nekretnina daleko manja od potražnje, pa tako da bi uopće kupio ili unajmio nešto, najprije moraš biti na listi čekanja. Prosječna cijena unajmljivanja jedne sobe u zajedničkom kućanstvu iznosi 4.000 do 5.000 kuna, a za jednosoban stan mnogi parovi plaćaju i više od 10.000 kuna', kazala je.
Za Kopenhagen kao grad ima samo riječi hvale.
'Grad uistinu živi, a ima svega što ti srce poželi. Od kolektivnog rolanja kad se više od 2000 ljudi rola gradom, pa sve do organiziranih partyja prije jutarnje smjene', rekla je Karolina.
