U ruskom Belgorodu, gradu koji se nalazi samo nekoliko kilometara od granice s Ukrajinom, nemoguće je ignorirati rat koji svakim danom sve više bijesni, piše The Guardian u svojoj reportaži iz tog mjesta. Ulicama tumaraju ruski vojnici koji se povlače pred ukrajinskom protuofenzivom, a grad je pun izbjeglica.
Tri ruska vojnika iz Osetije lutala su nepoznatim ulicama pored velebne Preobraženske katedrale. Izgledaju nesigurni na nogama, možda su pijani ili umorni te traže mjesto na kojem bi mogli nešto pojesti.
Iznenada stigla zapovijed za povlačenje
Za The Guardian su ispričali da su se od veljače borili u Ukrajini u sastavu invazijskih snaga. Bili su stacionirani u selu Veliki Prohodij, sjeverno od Harkiva, kada je prošlog tjedna stigla zapovijed da se hitno vrate natrag u Rusiju. "Što reći? Zapovijed je zapovijed. Nismo imali izbora", kazao je vojnik koji na šeširu ima slovo "Z", simbol koji je u Rusiji prihvaćen kao patriotski emblem potpore ratu.
Zbog trenutne situacije na bojištu, stanovnicima Belgoroda mračna misao je prošla kroz glavu - da bi rat mogao doći do njih. Vojnici u razgovoru za The Guradian kažu da ne znaju kuda idu dalje, ali vjeruju da će biti poslani natrag na jug "da brane granicu". Već idućeg dana je oko 400 vojnika Nacionalne garde pojačavalo položaje koje drže ruski graničari. Vojnici su uznemireni jer su na dometu ukrajinskih trupa s druge strane.
'Nitko ne očekuje da će rat preći granicu, ali smo spremni'
U Belgorodu se osjeti napetost, iako većina vjeruje da rat neće prijeći granicu. Ugostitelj iz Ukrajine Oleg, koji na sebi ima majicu s natpisom "Rođen u Harkivu", kupio je šperploče u slučaju da treba prekriti prozore restorana. Njegov poslovni partner Denis izgradio je u svom dvorištu sklonište i evakuirao je svoju baku iz grada u istočnoj Ukrajini koji je pod ruskom kontrolom i na prvoj je liniji sukoba.
Denis se nada kako će se tenzije smanjiti, no ipak su na oprezu. "Nitko ne očekuje da će rat doći ovdje, ali smo spremni", kazao je Oleg.
'Čudi me da to već nemaju'
Na središnjoj tržnici u Belgorodu vojnici se pripremaju za zimu, što ukazuje da bi rat mogao trajati idućih par mjeseci, ako ne i duže. Gdje su potkape?" viče muškarac prekapajući po jednom od nekoliko štandova koji prodaju maskirne kape, jakne, termo-rublje i drugu odjeću za hladno vrijeme.
"Ovdje svaki dan dolazi na desetak dječaka, od protuofenzive ih ima puno. Smrknutih su lica, situacija je napetija", govori prodavačica Marina koja prodaje maskirne proizvode. "Vidim da kupuju te stvari, čudim se da ih već nemaju", kaže i dodaje da postrojbe kupuju osnovnu hranu i pribor za kuhanje za koji je očekivala da će im dati vojska.
'Ovdje rat možete čuti'
"Rat se ovdje osjeća na način na koji se ne može osjetiti u drugim gradovima. Možete ga čuti", smatra Andrej Borzikh, stečajni odvjetnik koji je financirao termalne nišane i drugu opremu za rusku vojsku. U autu nosi kacigu i pancirku. Ukrajina za sada nije dala niti jedan signal da će prijeći granicu. Sama ideja o brzom, pobjedničkom ratu Kremlja koji se kao bumerang vraća preko granice u Rusiju govori o stvarnosti poraza koji su pretrpjele ruske snage posljednjih dana. "Napravljene su pogrešne procjene, možda taktičke, možda strateške", smatra Borzikh. Kao i drugi podupiratelji ruske vojske, on kaže da nedavne poraze treba pripisati zapadnoj potpori Ukrajini, te dodaje da je Rusija u sukobu s trećinom svjetske zajednice.
Guverner regije Belgorod, Vjačeslav Gladkov, u ponedjeljak je ponovno izdao naredbu kojom se od lokalnih vlasti traži da provjere svoja skloništa. Škole u blizini granice su privremeno zatvorene. Snimke na internetu prikazuju volontere kako sijeku drveće da bi izgradili utvrde u šumovitim područjima južno od grada. Ljudi u Belgorodu shvaćaju da rat ne ide u dobrom smjeru, a u razgovorima opisuju osjećaj šoka u prvim danima invazije, nakon čega je došlo do porasta patriotskih osjećaja koji su bili popraćeni simbolima poput natpisa "Z".
Antiratnog aktivizma u Belgorodu, kao i u ostalim gradovima diljem Rusije, jedva ima. Ilja Kostjukov (19), oporbeni aktivist i osnivač Belgorodskog antiratnog odbora, kazao je da je fokusiran na poticanje ljudi koji se protive ratu da progovore, te da je pokušaj uvjeravanja onih koji podržavaju rat da promjene mišljenje naprosto besmislen. Na pitanje o direktnim posljedicama rata u Belgorodu, Kostjkov ističe dolazak izbjeglica i nedavni nestanak struje uzrokovan eksplozijom koja je pogodila obližnju elektranu.
'Nikog nije briga dok im ne donesu lijes'
Priča kako vojnici često pokazuju znakove nezadovoljstva u kafiću u kojem radi te da svađe izbijaju redovito. Priča kako je jedna skupina vojnika odbila platiti račun, a zatim je potegnula pištolj na izbacivača. U Belgorodu, priča Kostjukov, vlada apatija. "Čini se da nikog nije briga dok ih osobno ne pogodi. Dok vam ne donesu lijes u kuću, nikog nije briga", kazao je Kostjukov.
Neke su obitelji razdvojene granicom. Irina, turistička agentica, živi sa svojom kćeri u njihovom rodnom Belgorodu. Ali njezin bivši suprug i otac njezina djeteta živi u Harkivu. "Naše dijete je podijeljeno između dvije zemlje", kaže ona napetim glasom. Prije dva tjedna bivši joj je suprug rekao da ga je Ukrajina pozvala u vojsku, a on je odlučio služiti vojsci jer to osjeća kao svoju patriotsku dužnost. Boji se da ga netko ne ubije. "Poludjela sam i rekla neke stvarno neugodne stvari. Svašta se može dogoditi. Željela sam spasiti oca svog djeteta. On je građanin Ukrajine i ispunjava svoju dužnost prema svojoj zemlju i pokušava ispuniti svoju dužnost prema svojoj obitelji", ispričala je Irina.
I izbjeglice ne žele u ruske kampove, strahuju da ih ne pošalju u Moskvu
Julija Nemčinova, volonterka koja dostavlja pomoć ljudima koji su nedavno stigli u Belgorod iz Ukrajine, svake večeri odlazi do malog transportnog kontejnera u industrijskom sektoru koji naziva "skladištem". Unutra se nalaze krekeri i keksi, pelene, tamponi, čaj i kava te deseci drugih proizvoda koji se neće pokvariti ni na vrućini, ni na hladnoći. Govori kako na mobitelu ima popis 1200 obitelji koje traže osnovne namirnice. Ona procjenjuje da je u sličnoj potrebi najmanje 6000 ljudi. Kaže kako gotovo 85 posto pridošlica iz Ukrajine želi ostati blizu granice, što je mnoge navelo da ne odu u vladine izbjegličke kampove na granici, iz kojih će ih poslati u Rusiju.
Čak se i pristaše osjećaju prevareno
Postoji osjećaj, čak i među Putinovim pristašama, da Rusija gubi naklonost srca i umova u Ukrajini. U centru za distribuciju pomoći, Ukrajinci s otvorenim promoskovskim stavovima pitaju zašto nisu upozoreni na protuofenzivu ili zašto nisu dobili više pomoći od vlade nakon dolaska u Rusiju. "Osjećamo se kao beskućnici, kao da nas nitko ne treba", kaže jedna žena proruskih stavova koja je pobjegla iz okupiranog Kupjanska, grada koji je nedavno ponovno zauzela ukrajinska vojska. Od vlade je dobila 10 tisuća rubalja (140 eura), koji su obećani svima koji su bježali u Rusiju.
Jedan ruski aktivist, koji je redovito putovao na okupirani ukrajinski teritorij kako bi evakuirao ljude, za The Guardian je ispričao kako je bio zapanjen nedostatkom ulaganja u tamošnju infrastrukturu. Prisjeća se osjećaja apokalipse dok je stajao na pustom raskrižju u Kupjansku. Donio je 3.5 tone hrane i lijekova u sirotište u kojem su boravila djeca. Putovao je kroz mala sela kako bi lokalnim ljudima, često starijim osobama, donosio hranu i lijekove.
U Vovčansku, kaže aktivist, nekoliko mjeseci nije bilo svjetla ni struje. Za The Guardian zaključuje kako je neuspjeh ruske vojske taj što nije donijela dovoljno pomoći, zbog čega su ljudi pozdravili dolazak ukrajinskih vojnika.
