"Građanski brak, a ne građanski rat", pisalo na jednom od transparenata u povorci koju su činili uglavnom mladi i obrazovani ljudi.

Bila je to prva manifestacija u prilog svjetovnog sustava ikada održana u Libanonu, zemlji s pet milijuna stanovnika podijeljenih u 18 vjera i sekti, te s političkim sustavom u kojem predsjednik države mora biti maronitski kršćanin, premijer sunitski, a predsjednik parlamenta šijitski musliman.

"Ne možemo živjeti u zemlji u kojoj sveučilišni profesori ne mogu dobiti stalan posao jer ne pripadaju pravoj kvoti. Ne možemo živjeti u zemlji u kojoj se ministarstva ne dijele prema zaslugama nego prema vjeroispovjesti", rekao je jedan od organizatora skupa.

Libanonski političari dosad nisu pokazali nikakve znake spremnosti na reformu sustava u zemlji.

Zahtjevi za uvođenjem građanskog braka, pak, nailaze na žestoke otpore vjerskih zajednica. Oni koji žele stupiti u brak s nekim iz druge vjere moraju se ili obratiti ili otići u inozemstvo, pri čemu im je Cipar najbliža opcija.

Zagovornici postojećeg stanja smatraju da libanonski sustav ipak svakoj zajednici daje mogućnost sudjelovanja u vlasti, što nije malo postignuće za podijeljenu zemlju u nasilnoj i eksplozivnoj regiji.