Naime, gljiva Puccinia graminis popularno zvana Ug99, koja uzrokuje hrđu pšenice, mutirala te je postala još opasnija nego što je to dosad bila. Brže se širi, a trenutno su najugroženija polja na istoku Afrike.
"Hrđa pšenice postoji stoljećima, a posljednja je epidemija izbila prije 30 godina", kaže dr. Ronnie Coffman, profesor Sveučilišta Cornwell.
"Vjetar raznosi Ug99. Jedna čestica nošena vjetrom može proputovati do 160 kilometara, a ljudi je prenose i cipelama i vozilima", objasnio je Coffman.
Upravo zbog takvog načina širenja hrđa je stigla u Iran, a znanstvenici se pribojavaju njenog širenja prema Indiji i Pakistanu, gdje je pšenica ključna namirnica koja osigurava egzistenciju milijuna ljudi. Osim što navedene zemlje konzumiraju velike količine pšenice, politički su vrlo nestabilne te bi nedostatak hrane mogao produbiti krizu i izazvati brojne nerede.
Coffman upozorava kako postoji vrsta pšenica koja je otporna na hrđu, ali farmeri ni vlade nisu skloni promjenama. Također, problem postoji i oko dostupnosti sjemena otporne vrste pšenice, piše metro-portal.hr.
Posljednja epidemija pšenične hrđe pogodila je SAD 1953. godine, kad je u SAD-u propalo gotovo 40 posto proljetnog usjeva.
Priča o pšeničnoj hrđi i naporima znanstvenika da spriječe njeno širenje nije nova: tema je aktualizirana 1999. godine, kad je na jednom polju u Ugandi zamijećena pšenična hrđa na biljkama koje su na nju trebale biti otporne. Upravo zato gljivica se i populatrno zove Ug99.
S gljivicom se bave i znanstvenici na Sveučilištu Minnesota. Jim Anderson s tog Sveučilišta kaže da je ukupno 80 posto pšenice koja sad raste na svijetu neotporna na Ug99. Ako bi propali usjevi, nedostatak pšenice na globalnoj razini doveo bi do povećanja cijena, što bi - očito - smanjilo broj ljudi koji imaju kruh na svom stolu.
No, nadajmo se da do takvog scenarija ipak neće doći, budući da su znanstvenici uspješno riješili prvu pojavu gljivice u Iranu.
