Francuzi u nedjelju izlaze na predsjedničke izbore čiji će rezultat svakako biti povijestan - centrist Emmanuel Macron mogao bi postati najmlađi francuski predsjednik dosad, a bude li uspješnija Marine Le Pen, Francuska će dobiti prvu predsjednicu i prvu pripadnicu krajnje desnice na čelu države.
Emmanuel Macron i čelnica Nacionalne fronte po mnogome su na suprotnim krajevima političkog spektra.
Macron je socijalni liberal, protržišno i proeuropski orijentiran i nudi viziju osnažene, kompetitivne francuske ekonomije, otvorene svijetu.
Iako je Le Pen udaljila svoju stranku od otvoreno antisemitske i ksenofobne retorike, odlučna je vratiti ono što naziva izgubljenim francuskim suverenitetom i zaustaviti useljavanje.
Po posljednjim anketama Macron je u velikoj prednosti, za njega planira glasati otprilike 60 posto ispitanika, a gledatelji su ga u otprilike sličnom omjeru proglasili pobjednikom burnog televizijskog sučeljavanja u srijedu navečer.
Najmlađi od Napoleona
Emmanuel Marcon, 39-godišnji bivši bankar iz Amiensa, proizvod je francuske elite koji se u drugi krug francuskih predsjedničkih izbora plasirao zato jer joj se usprotivio.
Kada je 2012. odlučio svoje vještine investicijskog bankara upotrijebiti u političkoj areni i postati savjetnik predsjedniku Francoisu Hollandeu, činilo se da je Macronu suđen vrtoglavi uspon u redove tradicionalnog establišmenta.
Ali nakon samo dvije godine ministarskog staža (2014.-2016.) napušta Socijalističku stranku, osniva svoj pokret En Marche! (Naprijed!) i kao neovisni kandidat centra kreće u predsjedničku utrku, odašiljajući pritom snažne poruke protiv elite kojoj je pripadao.
Ako pobijedi na izborima taj će 39-godišnjak, široj javnosti potpuno nepoznat do prije tri godine, postati najmlađi šef francuske države od Napoleona.
Macron dosad nije bio izabran niti na jednu političku dužnost i na početku kampanje protivnici su ga ismijavali. "Siguran sam da francuski narod neće svoju sudbinu staviti u ruke čovjeka bez iskustva, koji dosad nije pokazao ništa", govorio je Francois Fillon.
Macronov meteorski uspon mnogi pripisuju čežnjom za svježim licem u kombinaciji s neočekivanim slomom njegovih uvaženih protivnika.
Osjećajući nezadovoljstvo 'statusom quo u zemlji', najavio je da će protresti establišment, iako je i sam pohađao prestižne francuske škole, basnoslovno zarađivao kao Rothschildov bankar i bio Hollandeov ministar gospodarstva.
"Francuska je blokirana zbog tendencije njezine elite da služi samoj sebi", rekao je pristašama na skupu u Pauu. "A ja to znam jer sam bio njezin dio".
Macron je diplomirao na elitnom pariškom institutu političkih znanosti, a zatim magistrirao filozofiju. Školovanje je nastavio na Ecole Nationale d'Administration (ENA, Nacionalna škola za administraciju) na kojoj se obučavaju vodeći francuski birokrati.
U ministarstvu gospodarstva je četiri godine radio kao inspektor (2004.-2008.), a potom iduće četiri proveo u Rothschildovoj banci.
Još kao ministar počeo je kritizirati 'svete krave' francuskog socijalnog modela, poput 35-satnog radnog tjedna, doživotnog zapošljavanja u javnim službama i prestrogu zaštitu radnika od otkaza.
Takve su ga poruke tijekom kampanje pretvorile u trenutno najpopularnijeg francuskog političara, što je golem uspjeh za bivšeg bankara u zemlji u kojoj mnogi preziru svijet visokih financija.
Tvrdi da mu je ambicija premostiti tradicionalnu podjelu na lijevo i desno koja predugo dominira francuskom politikom.
Kada je u kolovozu prošle godine osnovao vlastiti pokret mnogi su ga analitičari smatrali zvijezdom kratkog sjaja.
Macronu je, međutim, u kampanji išlo na ruku to što su socijalisti u rasulu te što je istodobno konzervativna uzdanica Francois Fillon trpjela žestoke kritike zbog upletenosti u financijski skandal.
Tu je poziciju potom učvrstio gradeći široku potporu u biračkom tijelu i slijeva i zdesna. Širio je optimizam ondje gdje je kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen širila strah. On je gorljivi proeuropejac i misli da Francuska treba pridobiti Njemačku u stvaranju socijalno osjetljivije Europske unije.
Obećava ulaganje u naobrazbu mladih i nezaposlenih te tranziciju na čistu energiju.
Zbog toga što dolazi iz elitnih krugova Marine Le Pen ga naziva kandidatom bankara. "Gospodin Macron ne brani interese naroda. On brani interese financijskih centara moći, brani interese velikih banaka", tvrdi.
Macron je u braku s Brigitte Trogneux koja mu je bila učiteljica u srednjoj školi i poznaje je od svoje šesnaeste godine. Vezu su počeli kad je on postao punoljetan. S obzirom na dobnu razliku od 24 godine, njihov je brak bio privlačna i intenzivno praćena tema 'glossy' časopisa.
Nasmijano lice nacionalističke desnice
Marine Le Pen (48) odvela je Nacionalnu frontu s ruba francuske političke pozornice u njezino središte, a sebe pretvorila u izglednu kandidatkinju za prvu francusku predsjednicu i prvu državnu čelnicu s krajnje desnice od Drugog svjetskog rata.
Otkako je preuzela Nacionalnu frontu 2011., Le Pen se potrudila izbrisati antisemitski imidž koji je stranka stekla tijekom više desetljeća kada ju je vodio njezin otac Jean-Marie Le Pen. Ta joj uloga odlično pristaje jer može biti topla i duhovita osoba.
Dvaput razvedena majka troje djece 'umila' je stranku i pozicionirala ju kao protuuseljeničku, euroskeptičnu snagu koja nudi protekcionističku politiku kako bi francuske radnike zaštitila od globalizacije.
Ulaskom u drugi krug izbora Marine je ponovila uspjeh svoga oca iz 2002. godine. Njega je, međutim, u drugom krugu 'do nogu potukao' Jacques Chirac osvojivši više od 80 posto glasova.
Ali njezin otac nije niti razmišljao o pobjedi na izborima, bio je sretan statusom marginalnog, ali važnog izazivača na rubu političkog sustava.
Marine ima mnogo veće ambicije i sanja o dolasku na sam vrh. Iako ispitivanja javnoga mnijenja i sada sugeriraju da se Le Pen neće dobro provesti u drugome krugu protiv Macrona, ipak upućuju na mnogo tješnju utrku nego što je to bilo prije 15 godina.
Unatoč velikim razlikama u anketama, mnogi koji se groze populističkih uspjeha strahuju da se ne ponovi iznenađujući izborni rasplet poput onih na prošlogodišnjem britanskom referendumu i američkim predsjedničkim izborima.
Postane li predsjednica, Le Pen planira Francusku povući iz eurozone, preoblikovati ili napustiti Europsku uniju te, iznad svega, zaustaviti useljavanje.
Ona ne krije da ne podnosi EU. Nedavno je zahvalila Nigelu Farageu, koji je vodio kampanju za Brexit, "što nam je pokazao put iz tog golemog zatvora".
Njezina ekonomska politika u skladu je s antiglobalizacijskim sentimentom koji je doveo Donalda Trumpa u Bijelu kuću i potaknuo Brexit.
Nastojala je 'desotonizirati' stranačku i svoju sliku u javnosti čak i uz cijenu sukoba s ocem, kojega je prije dvije godine izbacila iz stranke jer je izjavio da su nacističke plinske komore bile "tek povijesni detalj".
Bez obzira na to, kreditori nisu željeli financirati njezinu kampanju zbog čega je bila u financijski neravnopravnom položaju u odnosu na ostale kandidate.
Uz to je i pod istragom zbog optužbe da je pronevjerila novac Europskog parlamenta fiktivnim zapošljavanjem pomoćnika. Le Pen tvrdi da je istraga politički motivirana kako bi se naškodilo njezinoj kampanji.
Ta štovateljica ruskog predsjednika Vladimira Putina ušla je u politiku kao 18-godišnjakinja. Kao kandidatkinja Nacionalne fronte 1998. bila je izabrana za vijećnicu u pokrajini Ile-de-France. Tada je odustala od odvjetničke karijere i počela se profesionalno baviti politikom. Od 2004. članica je Europskog parlamenta.
Izbori
U prvom krugu 23. travnja Macron je osvojio 24, a Le Pen 21,3 posto glasova.
Birališta se u nedjelju otvaraju u 8 sati, a u većem dijelu zemlje zatvaraju u 19 sati. U velikim gradovima glasanje traje do 20 sati.
Pravo glasa ima 47,5 milijuna birača. U prvom krugu odaziv je bio 77,77 posto.
Izlazne ankete bit će objavljene odmah po zatvaranju birališta.
Novi predsjednik ili predsjednica stupit će na dužnost 14. svibnja.
Francusku sredinom lipnja očekuju i parlamentarni izbori.
