Neda Soltani, čije je lice u rekordnom roku obišlo svijet, ispričala je za BBC kako joj je jedna fotografija uništila život.
"Tog 21. lipnja 2009., u ranim jutarnjim satima, otišla sam u svoj ured, otvorila e-mail i pronašla na Facebooku 67 "zahtjeva za prijateljstvo". Sljedećih nekoliko sati primila sam još 300 zahtjeva. Tada nisam znala da su se moje ime i slika pojavili na web stranicama i u televizijskim emisijama diljem svijeta.
Budući da su studenti na mom sveučilištu također mirno prosvjedovali, nisam mogla otići kući u uobičajeno vrijeme. Još sam radila te večeri kad sam primila e-mail od nekoga koga nisam znala.
U tom e-mailu sam pročitala da je djevojka Neda Soltani, što je moje ime, ubijena dan ranije na ulicama Teherana. Budući da nije bilo informacija o njoj, ta osoba je pokušavala eliminacijom pronaći njen profil na Facebooku.
Kad sam stigla kući, na telefonskoj sekretarici sam našla sam poruke kolega, studenata, prijatelja i rodbine koji su govorili: "Vidjeli smo te na CNN-u, Fox News, Farsi kanalu, iranskim televizijama..."
Svjetski su mediji preuzeli moju sliku s Facebooka da bi ilustrirali priču o pogibiji Nede Agha-Soltan.
Slika prave Nede objavljena tek 48 sati nakon njene smrti
Potvrdila sam za prijatelje sve koji su mi poslali zahtjev, među njima je bilo i stranih novinara i blogera, te im objasnila grešku. Ja nisam osoba koju su ubili dan ranije. Neki su blogeri ispravili grešku, ali strani novinari nisu reagirali, te su nastavili koristiti moju sliku.
Primila sam mnogo poruka mržnje. Ljudi su me optužili da sam agentica Islamske Republike koja je dobila pristup Nedinom Facebook profilu kako bih ukaljala lice njihove heroine, simbola otpora.
Obitelj Agha-Soltan je objavila autentične fotografije djevojke. Možete zamisliti kako im je bilo teško, pa im je trebalo vremena – mislim da su prvu fotografiju objavili 48 sati nakon tragedije. Dotad se moje lice etabliralo kao lice mučenice i cijelog antivladinog pokreta, i mediji su ga nastavili koristiti uz bok fotografija smrti prave prave Nede. Bilo je suludo gledati kako je do takve greške došlo zbog samo jedne fotografije na Facebooku.
No, bilo je i šokantno gledati svoje lice uz video smrti Nade Aghe-Soltan. Gledala sam ljude širom svijeta kako prosvjeduju uz moju sliku, prave oltare, pale svijeće – bilo je kao da sjedim i gledam vlastiti sprovod. Naravno, znala sam da sam to mogla biti ja, mogla sam ja doživjeti sudbinu te jadne, nevine žene.
Tražili da potpiše svoju smrtnu kaznu
Iranski režim bio je pak pogođen pažnjom i međunarodnom hajkom oko Nede. U roku od tri dana, agenti su stigli do moje kuće i pozvali me na sastanak. Htjeli su pronaći način na koji mogu sa svojih ruku oprati krv Nede Agha-Soltan, a moje ime i lik bili su dio slagalice koju su mogli iskoristiti u svoju korist. Htjeli su objaviti kako Neda uopće nije ubijena, nego da je to dio antiiranske propagande, te da fotografija nije uzeta s Facebooka, nego da ju je objavila Europska unija. Optužili su sve: EU, Veliku Britaniju, SAD...
Odbila sam surađivati s njima. Kad su vidjeli da odbijam, okrenuli su se protiv mene. Sjećam se da mi je jedan agent rekao: "Ti nam kao pojedinac nisi interesantna, sigurnost naše domovine je u pitanju!"
Moja se situacija sve više komplicirala. Mnogi su prijatelji i kolege odlučili prekinuti kontakt sa mnom jer su se bojali da bi ih to moglo ugroziti. Među njima je bio i moj dečko, i s njim sam izgubila kontakt. Drugi su mi prijatelji savjetovali: "Treba ti plan B!" Ali nisam ih slušala, bila sam tužna i uplašena. Naprosto nisam mogla vjerovati da jedna fotografija može uništiti cijeli moj život.
Potom su agenti došli još jednom mojoj kući i pokupili me bez da su mi dopustili da ikoga povedem sa sobom. Optužili su me za izdaju zemlje i ugrožavanje nacionalne sigurnosti. Optužili su me i da sam agentica CIA-e i rekli mi da potpišem priznanje. Vrlo dobro sam znala da ove optužbe u Iranu lako završe smrtnom kaznom. To je bilo nadrealno, kafkijansko iskustvo.
Sve se dogodilo u samo 12 dana
Sve ovo se dogodilo u samo 12 dana. U manje od dva tjedna, prošla sam put od profesorice koja vodi prosječan život do osobe koja mora pobjeći iz domovine. Bijeg su uredili moji prijatelji. Uz njihovu pomoć, podmitili smo dužnosnika na aerodromu i napustila sam Iran. Morala sam platiti 11.000 eura.
Prvo sam otišla u Tursku, gdje su mi rekli za mogućnost političkog azila. Potom sam otišla u Grčku i napokon stigla u Njemačku. Njemačka me vlada poslala u izbjeglički kamp gdje sam čekala rješenje zahtjeva za azil.
Život izbjeglice najsličniji je sudbini lista na vjetru. Samo se njišeš u zraku bez osjećaja pripadnosti. Iščupan si iz korijena, a ne smiješ se vratiti tamo gdje pripadaš.
Najviše ljuta na zapadne medije
Kad pogledam unazad, najviše sam ljuta na zapadne medije. Koristili su moju fotografiju čak i kad su znali da ne pripada osobi koja je poginula. Svjesno su me izložili ekstremnim opasnostima.
Ja nikad više neću biti osoba koja sam bila prije ovih događaja. Još uvijek patim od depresije, još uvijek imam noćne more. Ipak, odlučila sam se boriti za novi, bolji život - kakav zaslužuje ljudsko biće. Optimistična sam da će vrijeme učiniti svoje i da će moja situacija biti bolja."
Inače, BBC napominje da Neda Soltani danas ima 35 godina, od bijega iz Irana nije vidjela svoju obitelj, a o svojoj je nevolji napisala knjigu My Stolen Face. Neki iranski dužnosnici i dalje tvrde da je ona Neda Agha-Soltan i da je lažirala vlastitu smrt.
