Naime, 10. lipnja 1944. godine nacisti su ušli u selo i ubili muškarce, žene i djecu. Ubijeno je ukupno 642 stanovnika sela, među njima 240 žena i 205 djece. Sve mještane su nacisti prvo okupili na seoskom trgu, pod izlikom provjere dokumenata, a muškarce su potom odveli u barake gdje ih je čekao streljački vod. Žene i djecu su odveli u crkvu, gdje su ih zapalili.
Pokolj je preživjela tek nekolicina ljudi, a danas je živo tek troje svjedoka ovog pokolja. Jedan od njih je 88-godišnji Robert Hebras, koji je zajedno s dva predsjednika otišao na mjesto stravičnog pokolja. Tada je imao 19 godina, a preživio je jer je bio 'zakopan' pod leševima strijeljanih muškaraca.
"Bio sam prožet mržnjom i osvetom dugo, dugo vremena", kazao je Hebras, dodavši da je njemački predsjednik Gauck došao u pravo vrijeme. "Da je to bilo ranije bilo bi prerano. Moramo se pomiriti s Nijemcima", kazao je.
"Ja imam 73 godine, rođen sam tijekom rata, bio sam uronjen u rasprave o našoj krivnji... Reći ću žrtvama i njihovim obiteljima: Znamo što je učinjeno", kazao je uoči posjeta njemački predsjednik Gauck, koji je prvi njemački predsjednik koji je posjetio ovo mučeničko selo. "Njemačka koju imam čast predstavljati je drugačija od Njemačke koja progoni vaša sjećanja", dodao je Gauck.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, general Charles de Gaulle je odlučio da se selo neće obnavljati nego ostati memorijal i podsjetnik na nacističku brutalnost. Novo selo je izgrađeno u blizini, a 199. godine je otvoren i memorijalni muzej u kojem se nalaze osobni predmeti pogubljenih stanovnika.
