U Crnoj Gori izborna senzacija. Milo Đukanović je nakon 30 godina izgubio parlamentarnu većinu.
To još uvijek ne znači da je izgubio i vlast, ali samo je na
korak i od toga. Njegova Demokratska partija socijalista s
koalicijom je osvojila 38 mandata dok su tri oporbene opcije
osvojile 41 mjesto.
Hrvatske stranke su prvi put nastupile u dvije grupacije zbog
čega nisu niti prešle izborni prag pa nemaju ni jedan mandat koji
bi možda bio presudan za ostanak Mila Đukanovića na vlasti jer s
druge strane vlast bi mogla dobiti grupacija pravoslavnih
jastrebova kojima europske vrijednosti i prava manjina nisu na
listi političkih prioriteta.
''Zajedno s tradicionalnim koalicijskim partnerima, za sada imamo 40 mandata. Dakle, borba za većinu poslaničkih mjesta u crnogorskom parlamentu još uvijek traje", poručio je Đukanović.
''Narode Crne Gore, desila se sloboda. Crna Gora je podijeljena po šavovima i ako mi danas ne pružimo ruku pomirenja, onda je nećemo nikada ni pružiti. Mi vam je pružamo!'', kazao je Zdravko Krivokapić, vođa oporbene koalicije "Za budućnost Crne Gore".
Neuništivi Milo imao je samo 29 godina kad je prvi put postao premijer Crne Gore i tu je funkciju obnašao četiri puta. Dva je puta bio izabran i za predsjednika, posljednji put 2018.
Iznimno bogat, iznimno utjecajan, Milo Đukanović nije baš bio najpoželjniji demokratski uzor, a Crna Gora je pod njegovom vlašću smatrana kao off shore destinacija za sve švercere ovog svijeta. Ipak Crnu Goru je jasno usmjerio prema Eurospkoj uniji i NATO savezu pa je Bruxelles u njemu imao najboljeg mogućeg partnera.
Hoće li to i ostati ovisi od teških političkih pregovora koji se sad vode, o njima otkrila je novinarka crnogorske Prve TV Aleksandra Šljivić:
"Do sad vladajuća DPS nije stigla do većine u parlamentu. Ne može sastaviti vladu ni u koaliciji sa svim strankama s kojima je činila vlast, čak ni kada bi se dodala dva mandata nekadašnjeg koalicijskog partnera SDP-a. Grupa stranaka oko Demokratskog fronta, najjača oporbena lista s 33 posto glasova izrazito je srpskog nacionalnog karaktera i bili su glavni politički zastupnici interesa Srpske pravoslavne crkve u sporu s dosadašnjom vlašću u sporu oko zakona o slobodi vjeroispovijesti. I drugi stup buduće moguće vlasti, Demokrate analitičari svrstavaju u srpski nacionalni blok iako ne tako izrazito kao DF. I oni su podržali SPC u sporu oko zakona. Front zastupa ideju o širem pravoslavnom slovenskom povezivanju crnogorskih Srba sa Srbijom i Rusijom, dok se URA deklarira kao građanska proeuropska opcija. Demokrati, bar tako tvrde, okupljaju ljude okrenuti i prema Rusiji i prema EU. Teško je zato zamisliti kako bi izgledala vanjska politika nove vlade. U svakom slučaju slavlje oporbe počelo je sinoć i još traje. Slavilo se i na ulicama Beograda i Banja Luke. Izvjesno je kako je najveći pobjednik Srpska pravoslavna crkva odnosno njen poglavar u Crnoj Gori Amfilohije Radović. Sve tri stranke koje bi mogle činiti novu vlast tijekom kampanje najavile su da će mijenjati zakon o slobodi vjeroispovijesti što je bio glavni cilj Srpske pravoslavne crkve".
