Povod prosvjedima je napad na čelnika ljevice Srbije Borka Stefanovića u Kruševcu, nerazjašnjeno ubojstvo političara Olivera Ivanovića, ali i nesloboda medija te kako ističu prosvjednici - diktatura Aleksandra Vučića.
''Vučiću, lopove'' – čuje se na ulici. Ovo je poruka aktualnoj srbijanskoj vlasti. Kolona ljudi na beogradskim ulicama izražava svoje nezadovoljstvo jer, kažu, to nije Srbija kakvu žele. Posljedice su vidljive.
''Naši ljudi bježe. Tijekom protekle dvije godine je otišlo 800 liječnika. Znate li koja je to cifra za zemlju kao što je Srbija'', pita jedan od prosvjednika.
No popularnost takvoj politici raste što nije čudno kada ona prema broju zaposlenih u javnim službama upravlja životima više od 700.000 ljudi.
''Nisam siguran kakva je situacija ovdje da bilo gdje vodi. Opozicija rascjepkana, pozicija nikada jača u postocima, nažalost'', primjećuje drugi prosvjednik.
Oporba, većina čijih članova je promijenila desetak stranaka i isto toliko mišljenja, pokušava homogenizirati građane. Već treći put ih izvodi na ulice Beograda. Nastoje okupiti kritičnu masu, no pravo je pitanje ima li je u Srbiji.
Nebojša Zelenović iz Saveza za Srbiju upozorava: ''Aleksandar Vučić je srušio sve temelje političkog institucionalnog života i mi se borimo protiv toga. Mi želimo pokazati da Srbija može biti pristojno mjesto za život, da Srbija zaslužuje normalne institucije i da zaslužuje priliku da se razvija kao i sve druge države''.
Mjesto za promjene jesu izbori, a ne ulica. Iako je Srbija imala i drugačijih primjera.
Srbija je u svojoj povijesti imala četiri velika prosvjeda koji su ostali upamćeni. Od novijih svakako je onaj 9. ožujka 1991. koji je organizirao Vuk Drašković i 5. listopada 2000. kada je srušen Slobodan Miliošević. Ovo je daleko od takvih prosvjeda, ali jasno ukazuje na nezadovoljstvo vlašću Aleksandra Vučića.
Dan nakon prosvjeda, za Srbiju ne dolazi sunce. Nadežda Gaće, urednica Novog magazina, smatra: ''Da političke elite nisu tako loše, agresivne i tvrde, niti mediji ne bi takvi bili''.
Kako onda do promjena? Vuk Jeremić, predsjednik Narodne stranke, kaže: ''Ja se bojim da do pravih promjena neće moći doći dok god je Aleksandar Vučić na vlasti u Srbiji. A da će posljednja faza Vučićeve vladavine nažalost ličiti na odnosno ne biti bitno različita od Miloševićeve''.
Bez obzira na učinkovitost prosvjeda za oporbu je kratkoročno srbijanski scenarij jasan. Vučićevo priznanje Kosova i prijevremeni parlamentarni izbori u neregularnom ozračju. Kako kaže Jeremić: ''Opozicija na njima neće sudjelovati i svaki izbori bez opozicije neće donijeti legitimne rezultate''.
Srbija za promjene treba vrijeme, pravo je pitanje ima li ga društvo u kojem temeljite promjene kasne desetljećima.
