Nakon što se 51.9 posto Britanaca na referendumu izjasnilo za opciju napuštanja Europske unije, sva se pažnja preusmjerila na proces odlaska. Budući da je Velika Britanija prva država koja napušta Uniju, a koincidentno i jedna od najrazvijenijih zemalja članica, procedura kojom će Britanci doći do 'samostalnosti' i cijena koju će pritom platiti zasad ostaju nedefinirane.
Proces razdruživanja objašnjen je u članku 50 "Ugovora iz Lisabona o izmjenama i dopunama Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice" u kojemu su navedena pravila kojih se država prilikom procesa razdruživanja mora držati. Ugovor je 2007. godine potpisao bivši britanski premijer i predsjednik Radničke stranke Gordon Brown. Kako tada, u razdoblju prije krize s eurozonom, nitko nije ozbiljno razmotrio opciju u kojoj bi netko u skoroj budućnosti mogao napustiti Uniju, spomenuti je članak ostao nedorečen.
Prvi korak nalaže Vladi države koja želi napustiti EU da obavijesti sjedište bloka u Bruxellesu kako se želi pozvati na članak 50 o razdruživanju. Slijedi dvogodišnji period pregovaranja uvjeta izlaska prilikom kojeg je zemlji zabranjeno sudjelovanje u donošenju odluka Europske unije, ali je i dalje podložna njezinim zakonima. Na kraju, odlazak im moraju odobriti sve ostale članice, u ovom slučaju, njih 27, kao i Europski parlament. Tek tada mogu početi pregovori o tržištu. U njima bi Europska unija mogla biti iznimno stroga i postavljati visoke uvjete kako bi obeshrabrila ostale članice u slijeđenju britanskog primjera i tako spriječila mogućnost potpunog kolapsa bloka.
Iako laburist Jeremy Corbin vjeruje da bi biroktarski proces razdruživanja trebao teći prilično brzo, mnogi su političari zabrinuti zbog perioda nesigurnosti koji Britaniju čeka upravo zbog nedorečenosti članka 50. Svojevrsna je "rupa u zakonu" činjenica da u Ugovoru ne piše ništa o aktiviranju toga članka nakon referenduma, ostavljajući u zraku opciju odugovlačenja čitavog procesa unedogled.
Velika će Britanija morati odlučiti kakvo tržište želi i hoće li se držati uvjeta postavljenih od Europske unije kojima bi zadržala pristup njezinom jedinstvenom tržištu. Morat će odlučiti i o tome koji će status dodijeliti državljanima Unije koji su zaposleni u Britaniji imajući na umu da će o tome ovisiti i obrnuti tretman - status Britanaca zaposlenih u Uniji. Ipak, najbitniji problem ostaje onaj financijski jer će Velika Britanija biti primorana pregovarati sa svih 27 članica od kojih će im, stručnjaci vjeruju, malo koja biti blagonaklona.
