"U nedjelju smo svi bili kod Ivana, nas nekoliko braće i osmero djece. Navečer je Bojan otišao kući pješice jer je volio šetati. U ponedjeljak se niti jedan nije pojavio na poslu, a obično bi dolazili prije nas. Nazvao sam Ivana. Rekao mi je da se Bojan ne javlja na telefon, pa je pozvao vatrogasce da uđu u njegov stan u Romanijskoj ulici, gdje je živio sam. Odmah sam krenuo tamo", ispričao je rođak preminulih Predrag Temeljković .
Vatrogasci su se spustili preko krova i ušli u stan. Bojana su zatekli u postelji. Preminuo je u snu.
"Došla je Hitna pomoć. Ivanu su prvo dali tabletu, a htjeli su mu dati i injekciju za smirenje, ali je on odbio. Počela je dolaziti rodbina. Dogovarali smo se o sahrani. Ivan je samo šutio. Bio je veliki emotivac, sve je uvijek držao u sebi. U jednom trenutku, oko podneva, samo tri sata nakon Bojanove smrti, Ivan se, izlazeći iz sobe, samo srušio. Dali smo mu umjetno disanje, a liječnici su ga pokušali reanimirati. Sve je bilo uzalud - od tuge za bratom mu je, naprosto, prepuklo srce. Čak su i liječnici i sestre plakali... Rekli su kako mu ne bi mogli da pomoći ni da su bili tu kada je imao infarkt jer mu je srce doslovno eksplodiralo u sekundi. Navečer smo svi završili na Hitnoj pomoći, ispričao je Predrag za Blic.
Braća Ivan i Bojan Golubović su 13. ožujka sahranjeni na Novom groblju u Nišu, jedan do drugoga.
