No ove godine je u Južnom Sudanu zavladala glad, a Nigerija, Somalija i Jemen i sami su na rubu toga. Glad sada prijeti 20 milijuna ljudi, što je najviše dosad nakon završetka Drugog svjetskog rata. Kako su definirali Ujedinjeni narodi, glad nastupa kad dnevno u regiji u kojoj se to događa, umre više od dvije osobe na njih deset tisuća. Opstajanje tako ozbiljne situacije gladi, čak bi i u negostoljubivim klimama bilo nezamislivo bez rata.
Svaka od ove četiri zemlje nalazi se u nekoj vrsti dugotrajnog sukoba. Dok humanitarna pomoć može pomoći u trenutnom spašavanju života, niti jedna od ovakvih kriza ne može se dugoročno riješiti bez uspostave trajnog mira. Prijetnja nasiljem može ograničiti ili zabraniti pristup humanitarnih radnika regiji koja pati od gladi, a u nekim slučajevima glad može biti i jedna od namjernih taktika rata.
Čitave generacije su u opasnosti od trajnog oštećenja, a sve proizlazi iz začaranog kruga pohlepe, mržnje, želje za moći i nasilja, koje za posljedicu imaju glad u nekoj zemlji. Najranjivija su uvijek djeca. Čak i ona koja prežive, mogu doživotno ostati mentalno ili fizički oštećena. Dok se ovaj članak fokusira na četiri zemlje u najneposrednijem riziku od gladi, tekući sukobi u Kongu, Srednjeafričkoj Republici, Libiji, Iraku, Siriji i Afganistanu također iza sebe ostavljaju milijune gladnih ljudi.
DRAMATIČNO UPOZORENJE UN-a: Svijetu prijeti najveća humanitarna kriza od Drugog svjetskog rata
Svakodnevno nasilje u Južnom Sudanu
U veljači su Ujedinjeni narodi proglasili stanje gladi u državama Mayendit i Leer u Južnom Sudanu. To je prvo službeno proglašenje gladi u svijetu nakon onog 2011. u Somaliji.
No čak i u te dvije zemlje više ljudi svakog dana umire od metaka nego od gladi ili zaraznih bolesti. U Južnom Sudanu se svakodnevno, otkad je prije pet godine postala samostalna država, događa surovo nasilje.
Riek Machar bivši je potpredsjednik i vođa pobunjeničke vojske većinske etničke skupine Nuer, koja je u nasilnim sukobima s vojskom Južnog Sudana koju vodi predsjednik Salva Kiir, pripadnik etničke skupine Dinka.
Kiirova vojska i saveznici diljem zemlje pale cijela sela, a ljude koje tamo nađu, nemilosrdno kolju, dok žene siluju. Tisuće se ljudi utopilo u tamošnjim rijekama i močvarama, koje bi inače stanovništvu dali obilje ribe i vode za navodnjavanje. No nemilosrdni rat svakodnevni život čini nesigurnim, a ljudi se boje napustiti svoje domove, otići loviti ribu, saditi biljke ili prodati nešto. Čak i bijeg je riskantan. Mnogi jedu travu i lopoče samo kako bi preživjeli.
I pobunjenici i vladine snage otežavaju humanitarnim radnicima pristup ovim mjestima. Novinar Washington Posta javlja kako se tamo događa grubo ubijanje, a vojnici su prošlog ljeta iza sebe ostavili više od 4 tisuće tona hrane iz skladišta u glavnom gradu Juba, što je dovoljno da se prehrani 220.000 ljudi tijekom mjesec dana. No humanitarci se boje da vlada namjerno uskraćuje pomoć regijama koje smatraju pobunjeničkim.
Na više od 70 nadzornih punktova na cesti između Jube i države Unity vojnici često zahtijevaju mito ili hranu od humanitarnih radnika, a s obzirom da vlada odbija pustiti avione Ujedinjenih naroda koji bi dovezli hranu, mnoga su područja u riziku od gladi. Deseci humanitarnih radnika u pokušajima da dopreme hranu su ubijeni.
UN i Vijeće sigurnosti predložili su embargo na oružje kako bi se donekle ograničilo vladino nasilje, no kad se o tome glasovalo prošlog prosinca, više od pola članica, uključujući Rusiju i Kinu, bile su suzdržane. Susjedne afričke zemlje također su raspravljale o koordiniranoj oružanoj intervenciji, no nisu za to dobile podršku.
Građanski rat u Jemenu uništio infrastrukturu, cijene hrane skočile u nebo
Jemen je u građanskom ratu od 2015. godine. Borbe su tamo rezultirale smrću više od 10.000 ljudi, a sve je poljuljalo i tamošnje gospodarstvo.
Jemen je i prije rata bila krhka zemlja, no tamošnja valuta, industrija, prometna infrastruktura i javne službe u posljednje su dvije godine uništene. Milijuni ljudi ostali su bez posla, a cijene hrane i goriva skočile su u nebo. Procjenjuje se da 17 milijuna ljudi, 60 posto tamošnje populacije, ima potrebu za hitnom humanitarnom pomoći. Oko sedam milijuna ljudi živi od danas do sutra.
Fizičko razaranje uglavnom je posljedica koalicije predvođene Saudijskom Arabijom, koju savjetuju i orpemaju SAD, Velika Britanija i druge zemlje, koje su stale na stranu jemenskog sunitskog predsjednika protiv Huta, naoružane šijitske vojske koja sada pod kontrolom drži glavni grad Sanu, kao i većinu zapadne obale.
Ključni dio infrastrukture kojeg je koalicija učinila gotovo neupotrebljivim je luka Hodeida, najveća i najvažnija luka u Jemenu. Gotovo 90 posto hrane se u Jemen uvozilo preko te luke.Saudijski brodovi luku su potpuno blokirali uz objašnjenje da ne mogu riskirati krijumčarenje oružja, čak ni uz provjere od strane UN-a. Jemen je konstantno bombardiran od strane koalicije, a to je naštetilo trgovinama, tvronicama, bolnicama, cestama i mostovima.
Tri četvrtine stanovništva grada Taizz i okolnih mjesta suočavaju se s nestašicom hrane jer je područje gotovo potpuno nedostupno. Saudijska Arabija ponavlja da čini sve što može kako bi izbjegla civilne žrtve.
Nekoć plodna Nigerija sada je potpuno dehidrirana
Krvavi režim terora skupine Boko Haram u nigerijskoj državi Borno u posljednjih je nekoliko godina toliko intenzivan da se humanitarne skupine bore kako bi uopće mogle ući u tu regiju. Ograničeni su čak i pouzdani podaci o razmjerima gladi u Nigeriji. Neki humanitarni radnici pretpostavljaju da je Borno već prošla kroz neke periode gladi, ili da je možda upravo sada u jednom takvom periodu.
Zbog borbi je raseljeno više od tri milijuna ljudi, a nekoć plodna regija sada je dehidrirana i neplodna. Ogromni kampovi niču u Nigeriji, kao i u susjednim Nigeru i Kamerunu. Populacija relativno sigurnog glavnog grada Maidugurija povećala se, no grad je sada rasadnik zaraznih bolesti. Deseci tisuća Nigerijaca su u međuvremenu krenuli prema sjeveru, preko Sahare do Libije i Europe, u pokušaju bijega kojeg mnogi ne prežive.
Gotovo jednako toliko ih je ostalo u područjima koja kontrolira skupina Boko Haram.Ti su ljudi izloženi riziku izgladnjivanja jer su njihova sela nedostupna.
Nigerijska vojska, čak i u suradnji sa susjednim zemljama i američkim i britanskim savjetnicima, pokazala se neadekvatnom za iskorjenjivanje pobune, iako su postigli nešto napretka. Kad su oslobodili neka sela i gradove iz ruku Boko Harama, ustanovili su da tamošnje stanovništvo često jede travu i insekte samo kako bi preživjeli. To je jedino što im je preostalo.
UN je upozorio da je pola milijuna djece u sjeveroistočnoj Nigeriji ozbiljno pothranjeno, a do lipnja bi od posljedica te pothranjenosti moglo umrijeti njih 75.000. Osim toga, rastuća zaraza ospicama u toj bi regiji uskoro mogla prerasti u epidemiju.
Zbog pokušaja da dođu do najugroženijih ljudi, organizacije su shvatile razinu krize u Nigeriji dugo nakon što je pothranjenost već uzela maha. Krivnja je velikim dijelom pala na nigerijsku vladu koja nije reagirala, kako izvještavaju humanitarni radnici. Unatoč najvećem gospodarstvu na kontinentu, vođe ove zemlje nisu uspjele riješiti problem gladi u nigerijskoj državi Borno.
Četvrt milijuna ljudi u Somaliji umrlo od gladi
Prije šest godine, više od četvrt milijuna Somalijaca umrlo je od gladi. U nekim dijelovima te zemlje nije bilo kiše pune dvije godine, a sada raste strah od ponavljanja takvog katastrofalnog scenarija. No suše su u Somaliji normalna pojava, a ne rezultiraju uvijek glađu. Ono što je danas drugačije, to je prisutnost oružane skupine al-Shabab koja je usko povezana s al-Qaedom.
Glad je u Somaliji koncentrirana u ruralnim područjima i na jugu zemlje, gdje je ta skupina još uvijek jaka. Sve se događa zbog toga što je strogo zabranjeno kretanje lokalnog stanovništva koje je u potrazi za hranom i vodom. Zabranjen je i pristup humanitarnoj pomoći.
Iznenađujuće je da unatoč svemu tome, u Somaliji postoji najviše nade za otklanjanje problema gladi. Unatoč borbama, al-Shabab je nedavno poručila da će dozvoliti slobodnije kretanje ljudi.
I dok suša može prouzročiti to da cijela nacija ovisi o humanitarnoj pomoći, čini se da je to lakše rješiv problem od rata.
U ovom trenutku se najveći svjetski dobavlja humanitarne pomoći sprema na velike rezove. Iako humanitarna pomoć čini tek malen dio američkog proračuna, manje od jedan posto, Trumpova administracija predložila je mnogo manji budžet za te potebe od dosadašnjeg. Iako takvi rezovi još moraju biti potvrđeni, američko financiranje Ujedinjenih naroda moglo bi se prepoloviti.
Ujedinjeni narodi zatražili su 4.4 milijarde dolara krajem ožujka za hitnu pomoć u zemljama u kojima vlada glad, no povukle su tek manji dio tog novca. Iako hitna financijska sredstva ne rješavaju uzrok gladi niti uvijek mogu doći do onih koji su najviše pogođeni glađu, ona ipak mogu spriječiti širenje zaraze i osigurati dovoljno hrane za milijune te im pomoći u preživljavanju.
