Otkad je prije godinu dana postao prvi čovjek SAD-a, Donald Trump, objavio je i svoj dekret u kojem je slavodobitno najavio kako će 'odsad ubuduće, nova vizija vladati SAD-om te da će Amerika postati prva", dok je svijet, istovremeno, postajao manje sigurno mjesto, navodi BBC u opsežnoj analizi prve godine Trumpova predsjednikovanja.
No, iako je Trump svojim ishitrenim tvitovima, nepromišljenim odlukama i nespretnim komuniciranjem donio svijetu više nesigurnosti, u tekstu autorice Barbare Plett Usher za BBC, opovrgava se teza prema kojoj Trumpova administracija i predsjednikovanje za svijet predstavljaju realnu opasnost.
Trump dosad nije započeo niti jedan novi rat, a kao prvi čovjek najmoćnije države na svijetu, nastavio je voditi one koje je započeo njegov prethodnik, Barack Obama, piše Plett Usher koja je i izdvojila nekoliko ključnih događaja u kojem je analizirala njegove postupke i njihove posljedice.
Poraz Islamske države
Nakon što je Trump postao predsjednik, teroristička organizacija tzv. Islamska država je poražena u Iraku i u Siriji, a njezin kalifat eliminiran. Preostali borci ISIS-a trenutačno su u bijegu i skrivaju se, a iako je organizacija slomljena, stručnjaci upozoravaju kako opasnost od ISIS-a nikako nije u potpunosti stvar prošlosti.
Iako se može polemizirati o tome kolika je stvarno Trumpova uloga u slamanju Islamske države, ostaje činjenica da je on podupirao lokalne snage u borbi protiv militanata snažnim bombardiranjem iz zraka i pojačanim specijalnim operacijskim snagama na terenu, a akcije u Siriji i Iraku je dodatno osnažio dajući američkim zapovjednicima na terenu veće ovlasti.
Upravo se ovaj Trumpov potez u analizi BBC-ja izdvaja kao njegov dosad najveći uspjeh u vanjskim poslovima.
TRUMP NAKON ŠTO JE HAITI NAZVAO SRANJEM OD ZEMLJE: ‘Nisam rasist, ja sam najmanje rasist od svih’
Situacija s Iranom
I dok je u Siriji i Iraku polučio uspjeh, Trump se u zamršenoj situaciji s Iranom nije snašao. Nakon niza premišljanja i prijetnji, Donald Trump je ipak pristao produžiti Iranski nuklearni sporazum, no Bijela kuća je istovremeno upozorila da će to biti posljednji put osim ako Kongres ne sporazum ne izmjeni. Naime, Trump je morao odlučiti hoće li produžiti teške gospodarske sankcije Iranu koje je donijela još Obamina administracija kao dio nuklearnog sporazuma 2015, kada je Teheran pregovarao sa Sjedinjenim Državama i pet drugih zemalja. Pod potpisanim sporazumom, Iran je usporio razvoj svog nuklearnog programa u zamjenu za ublažavanje ekonomskih sankcija, a američki predsjednik je upozorio da razmatra da se povuče iz sporazuma. Trump je više puta izjavljivao kako je spomenuti sporazum prepun "mana" i kako ga treba ispraviti, no ako on propadne, Bliskom istoku prijeti velika nestabilnost i potencijalne napetosti, piše BBC.
Mogućnost nuklearnog rata
Agresivna retorika i stalna prepucavanja na relaciji Trump - Kim Jong un rezultirala su podizanjem zabrinutosti u svijetu kad je u pitanju izbijanje pravog nuklearnog rata. Uostalom, ovo je prvi put od kubanske krize 1962. da su SAD zaprijetile napadom nekoj nuklearnoj sili pa je i ova situacija problematična i potencijalno opasna.
Povratak Hladnog rata?
Nuklearni stručnjaci hitno upozoravaju, još otkad je Trump preuzeo svoju dužnost, da lažni alarm s Havaja, kojim su državne agencije upozoravale lokalno stanovništvo na nuklearni napad kojeg zapravo nije bilo, pokazuje rastući rizik od nuklearnog rata sa Sjevernom Korejom. Osim napetosti sa Sjevernom Korejom, vanjska politika SAD-a je u opasnosti da se dovede u situaciju oživljavanja starih napetosti s Rusijom, prema kojoj su Amerikanci, tradicionalno nepovjerljvi. I dok bi sam Trump s Vladimirom Putinom rado razgovarao, približavanju odnosa dviju zemalja ispriječio se ozbiljan skandal o umiješanosti Rusa u američke predsjedničke izbore koji je Trumpa umalo koštao i same predsjedničke funkcije.
Prilična je ironija, piše Plett Usher, što su trenutačni odnosi između SAD-a i Rusije gori nego za Obamina mandata kad su dvojica predsjednika imali potpuni prekid komunikacije.
Degradirana i oslabljena diplomacija
Iako "militarizacija" američke vanjske politike traje još od napada 11.09., Trumpovi dosadašnji potezi pokazali su kako on zapravo jako malo drži do profesionalnih diplomata. Na njihova mjesta radije postavlja generale, a opako im je skresao i proračun u korist financiranja projekata "nacionalne sigurnosti". On jednostavno ne mari ili ne razumije previše diplomatske odnose i njihovu vrijednost. Ipak, trebao bi imati na umu, navodi se u tekstu, kako je američka vanjska politika i diplomacija svojim diplomatskim djelovanjem polučila brojne uspjehe, dok se u vojnom pogledu i ratovima i nisu baš iskazali. Dovoljno je ovdje spomenuti samo fijasko Vijetnamskog rata.
U zaključku se navodi kako je Trumpova nestabilna i nepredvidljiva osobnost unijela element narušavanja odnosa u američkoj vanjskoj politici, kao i to da nije ugodno živjeti s tako nepredvidljvim predsjednikom u isto tako vrlo nepredvidljivom svijetu.