Tamni oblak omikron varijante koronavirusa možda gura planove za Novu godinu u neizvjesnost, ali još uvijek postoje razlozi za nadu da Europa može postići značajan napredak u nizu problematičnih pitanja u 2022., piše Paul Taylor za Politico.
Iako je jasno da ćemo morati još neko vrijeme živjeti s koronavirusom, nove političke konstelacije pojavljuju se nakon njemačke promjene vlasti u prosincu. To će ponuditi mogućnost inovativnih rješenja za dugotrajne probleme u Europskoj uniji.
No, postoji nekoliko stvari koje bi mogle poći po zlu: nekontrolirani porast smrtonosnijih varijanti koronavirusa koje će usporiti gospodarski oporavak, ruska vojna ofenziva na Ukrajinu, poljska blokada institucija EU-a u borbi oko vladavine prava i fondova EU-a.
Međutim, nijedan od tih najgorih scenarija nije siguran ili čak vjerojatan. I postoje nedvojbeni razlozi da budemo optimističniji u pogledu nadolazeće godine, smatra Taylor.
Koalicija za ulaganja
Nakon godina sterilnih bitaka oko toliko zlorabljenih fiskalnih pravila EU-a — koja su suspendirana na početku pandemije covida-19 — pojavljuje se konsenzus da se, kako bi se izbjeglo gušenje oporavka, propisi o proračunskoj disciplini moraju promijeniti prije nego što se vrate na snagu u 2023. godini.
Od štedljivog sjevera do rasipničkog juga, široko je rasprostranjeno priznanje da će javna ulaganja biti ključna za uspjeh zelene i digitalne transformacije europskog gospodarstva, te da zastarjela ograničenja duga i deficita to ne smiju spriječiti. S tim u vezi, francuski predsjednik Emmanuel Macron i talijanski premijer Mario Draghi zajednički su pozvali na reformu kako bi se produžilo kolektivno zaduživanje EU-a izvan privremenog fonda za oporavak napravljen 2020. godine.
Nova njemačka koalicija lijevog centra također želi potaknuti javna ulaganja kako bi modernizirala svoje slabe prometne, telekomunikacijske i energetske mreže te ispunila ambiciozne ciljeve u borbi protiv klimatskih promjena. Do sada se usredotočila na prenamjenu nepotrošenih sredstava posuđenih tijekom covid krize, ali kancelar Olaf Scholz i njegov ratoborni ministar financija Christian Lindner nisu isključili još jedno ad hoc korištenje tržišta obveznica EU-a ako bude potrebno.
Čak je i nova koalicija nizozemskog premijera Marka Ruttea predanija znatnom povećanju javne potrošnje na stanovanje, socijalnu skrb i klimatske mjere te konstruktivnijoj europskoj ulozi, od prethodnog pozicioniranja Nizozemske kao predvodnice "štedljive" frakcije EU-a.
Macron je u ožujku sazvao samit o postpandemijskom gospodarskom modelu za Europu, koji će vjerojatno pokazati te nove prioritete, uključujući veća javna ulaganja, minimalnu plaću u svim zemljama EU-a, pravednije oporezivanje poduzeća, stroža pravila trgovine i ulaganja te proaktivniju ulogu EU-a u promicanju europskih prvaka u ključnim tehnologijama — od baterija i mikročipova do računalnih oblaka i svemirskih sustava.
Francusko-njemačko-talijanski tigar u tenku
Nakon godinu dana u zastoju, s bivšom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel na odlasku i Macronom koji je bio ometen njegovom očekivanom ponudom za reizbor u travnju 2022., EU se sada može veseliti energičnijem francusko-njemačkom vodstvu od svibnja nadalje.
Izgledi centrista Macrona za pobjedu u drugom mandatu izgledaju jaki, ali čak i da njegova protivnica desnog centra, Valérie Pécresse, postigne neočekivanu pobjedu, Francuska bi ostala na proeuropskom kursu. Glavna razlika između dvojice francuskih čelnika vjerojatno bi bio njihov stav o migracijama, ali čak je i Macron već tražio strože granične kontrole i veću političku kontrolu nad europskom schengenskom zonom putovanja.
Trostranačka koalicija u Berlinu, sa zelenim ministrima u ključnim portfeljima vanjskih poslova i gospodarstva i klime, postavila je produbljivanje EU-a visokim prioritetom, jednako kao i talijanska vlada. Bez obzira na to hoće li Draghi postati predsjednikom Italije 2022. i iskoristiti tu ulogu da povede proeuropsku reformističku vladu ili će ostati premijer, Rim će uz Pariz i Berlin biti aktivan partner u pokretanju europske ekonomske i političke integracije.
EU bi također sljedeće godine mogao početi ispravljati svoje geopolitički kratkovidno zanemarivanje zapadnog Balkana. Nakon što francuski izbori nestanu, postoji velika šansa da će konačno otključati pristupne pregovore s Albanijom i Sjevernom Makedonijom.
Oštrije prema vladavini prava
Nova njemačka vlada također je jasno dala do znanja da će biti manje popustljiva kada su u pitanju potezi nacionalističkih vladara Poljske i Mađarske u potkopavanju neovisnosti pravosuđa, ograničivanju slobode medija i građanskih prava te odbacivanju primata prava EU-a nad nacionalnim zakonodavstvom.
Čvršća potpora Berlina i Pariza trebala bi staviti Europsku komisiju u snažnu poziciju da iskoristi svoju polugu i izvrši pritisak na poštivanje odluka Suda Europske unije, nastavljajući zadržavati sredstva za povrat sredstava iz Varšave i Budimpešte. Iako je malo vjerojatno da će mađarski premijer Viktor Orbán odustati prije parlamentarnih izbora u svojoj zemlji u travnju, suočava se s najjačim izazovom svoje neliberalne vladavine do sada iz proeuropske ujedinjene oporbene fronte. Čak i ako bude ponovno izabran, mogao bi biti u slabijoj poziciji i tražiti pragmatično rješenje.
Poljska konzervativna stranka Pravo i pravda neće se suočiti s izborima do 2023., ali i ona bi se mogla suočiti s pritiskom da postigne kompromis oko pitanja vladavine prava, kako za pristup fondovima EU-a, tako i za jačanje europske solidarnosti u vezi s bjeloruskim migracijskim manipulacijama na istočnoj granici i ruskim zveckanjem oružjem prema susjednoj Ukrajini. Postoje slabi signali da Varšava želi ublažiti, ako ne i okončati svoj spor s Bruxellesom.
Strateški savez
Ne postoji ništa poput velike debele vanjske prijetnje što može često narušene odnose EU-a i NATO-a usredotočiti na bitne zajedničke interese.
Obje organizacije će 2022. obnoviti svoje strateške doktrine: EU bi trebao usvojiti svoju prvu zajedničku analizu prijetnji i definirati svoju razinu vojnih ambicija u Strateškom kompasu u ožujku. NATO bi trebao ažurirati svoj Strateški koncept po prvi put u desetljeću na samitu u Madridu u ljeto. Posljednja verzija koncepta, odobrena 2011., definirala je Rusiju kao sigurnosnog partnera, nije spominjala Kinu i fokusirala se na protuterorizam i misije upravljanja krizama, a ne na natjecanje velikih sila i teritorijalnu obranu.
NATO će ostati okosnica čvrste sigurnosti u Europi, unatoč pitanjima vezanim uz dugoročnu predanost Sjedinjenih Država, ali mnogi novi sigurnosni izazovi sada zahtijevaju šire alate EU-a — uključujući sankcije, izgradnju institucija, razvojnu pomoć, regulatornu konvergenciju, kibernetičku sigurnost i borbu dezinformacija — umjesto NATO-ovog vojnog čekića.
Uz neviđenu potporu u Bijeloj kući za obrambenu integraciju EU-a, očekujte iskorak u suradnji NATO-a i EU-a ove godine, kao i imenovanje novog glavnog tajnika NATO-a koji će imati više simpatija za obrambene napore EU-a.
Skretanje nakon Brexita
Nezadovoljni odlazak lorda Davida Frosta kao žestokog glavnog pregovarača o Brexitu u Ujedinjenom Kraljevstvu nudi barem jedan razlog za nadu da će odnosi EU-a i Velike Britanije skrenuti i početi se oporavljati od dubokih problema nakon Brexita.
Premijer Boris Johnson treba rješenje za trgovinski problem Sjeverne Irske nastao protokolom o kojem je Frost pregovarao 2020. u trgovinskom sporazumu EU-a i Velike Britanije, stvarajući neugodnu carinsku granicu u Irskom moru kako bi se izbjegle granične kontrole u Irskoj. Postoje znakovi da Ujedinjeno Kraljevstvo želi dogovor prije izbora za skupštinu Sjeverne Irske u svibnju, gdje bi se republikanski Sinn Féin inače mogao pojaviti kao najjača stranka.
Nakon godinu dana grozničavog traženja novih prijatelja diljem svijeta dok se ponašao kao da EU više ne postoji ili nije važan, London bi konačno mogao biti spreman pragmatičnije se nositi sa svojim najbližim susjedima i najvećim trgovinskim partnerima 2022. To bi uistinu bilo novogodišnje čudo, piše Taylor za Politico.
